čet - 04.08.2005, objavio tom2y 4. kolovoz 2005 22:03:00

..Ivo Andrić je jednom rekao da je najljepše na iskrenoj i dubokoj ljubavi to što u odnosu prema onome koga volimo nijedna naša mana ne dolazi do izraza, dok mnogo toga što je zlo u nama iščezava, a ono što je dobro utrostručuje se. Istina je da kada se ljudi vole nije bitno jesu li na popularnim mjestima, kako su obučeni, niti koju glazbu slušaju. Sve to postane nevažno. Razmišljajući o tome sam shvatio kako ja Kat zapravo nisam nikada iskreno volio, a ni ona mene, naravno. Ono što sam osjećao je bila žudnja za njom, za njenim društvom, za njenim tijelom. Ali svaki trenutak proveden sa njom je bio prethodno dobro promišljen. Sjećam se da sam joj na čestitci za rođendan napisao «What you can't have, you can't resist.», a zaista i je bilo tako. Nisam joj mogao odoljeti. Još sam napisao «In the game of seduction there is only one rule, never fall in love.» Samo za razliku od Andrićeve ljubavi, ova naša je utrostručavala zlo u meni, pretvarala me u nešto što ljudi bliski meni nisu prepoznavali. Daleko od očiju, se sa vremenom pretvori u daleko od srca. A ako i ne, možda neke osobe nikada ne prestajemo željeti, nego samo naučimo živjeti sa tim.

1 komentar(a):

6. kolovoz 2005 14:27:00, non´se

tacno, iskrena ljubav ozivljava, osvezuje, transformira...

« home