To be different or not to be
Moderno društvo osuđuje sve što je drugačije. Baš sve se mora pokoravati društvenim normama. A ako se ne pokorava, dolazi do sankcija. I što možemo učiniti ako želimo iskazati neko svoje uvjerenje koje se potpuno kosi sa normama? Imamo li ga pravo iskazati? Jer na kraju svi želimo da nas društvo prihvati. Razmišljao sam o tome koliko zapravo tuđe mišljenje o nama utječe na naše vlastito. Možemo li imati dobro mišljenje o sebi ako ga drugi nemaju o nama? Većina današnjeg društva je pokorena kultu ljepote i mladosti. Ljudi žele biti mladi i lijepi i napraviti će sve da bi takvi i (p)ostali. Najgore je to što nam kult ljepote od ranog djetinjstva nameće te ideale. Niti Snjeguljica, niti princ na bijelom konju nisu u bajci debeli, ali djeci nitko ne govori da je Snjeguljica bila kod plastičnog kirurga i da princ većinu vremena provodi u teretani. I onda kada djeca koja to ne znaju, nisu poput likova iz bajke ona postaju nesretna. Zašto nas društvo ograničava kada nema od toga nikakve koristi? Ili ipak ima? Ima li potrošačko društvo današnjice koristi od depresivnih usamljenih ljudi? Itekako ima. Baš oni su im glavni sponzori. Oni i njihovi nesavršeni životi.
