The Prom, the Satisfaction and the Cookies

Jucer mi je bila maturalna. I stvarno je bilo fenomenalno! Bila je puno bolja od proslogodišnje (naravno jer sam ja bio u maturalnom odboru :)! Plesali smo i zabavljali se u restoranu u marini sve do 3, a onda smo isli u Maya pub. Uživao sam u svakom trenutku večeri, i bio sam presretan. Što se ne može reći za Kat, koja je došla sa dečkom, pa su cijelo vrijeme sjedili za stolom i pričali, ali nisu baš izgledali zadovoljno. Nemojte misliti da je to tako jer ja to govorim, svi su to primjetili. Iskreno, žalio sam je. I nije me nimalo privlacila, što se ne može reći za neke cure iz razreda, a i škole općenito, koje su naprosto blistale! I tako smo (gotovo svi :)) uživali, a moram reći da mi je nekako drago da je sve tako ispalo. To mi na neki čudan način pruža zadovoljstvo. Maloprije sam pogledao slike (nosio sam digitalac) i već mi fale neki ljudi iz razreda. Haha, počela me krpati nostalgija. Sad mi je prvi put bilo iskreno žao što nisam išao na maturalac, ali što ćeš. Life goes on. Ujutro, oko 6 smo htjeli ići u fast-food, ali nije ništa radilo, tako da smo još malo šetali gradom i onda smo polako otišli kući. I kako sam bio full gladan, a i umoran, uzeo sam jesti kolačiće sa jabukama, koji su mi bili u sobi. I tako sam zaspao. Sa kolačićima :) A onda me za 3 sata probudila Tara, koja je morala ići u šetnju. Onda sam je u polusnu šetao. I slušajući Ramirez, upijajući toplinu sunca, sam razmišljao o tome zašto ranije nisam shvaćao kako su ljudi iz razreda zapravo super...