Danas me malo iznenadilo kada sam na TV-u čuo da je zadnji dan ljeta. Još tjedan dana sam u Zadru pa se vraćam u Rijeku na upis druge godine. Dosta sam razmišljao o tome kako bi mi ponekad bilo lakše da sam ostao doma, ali na kraju mislim da bi bio puno nezadovoljniji i da ovako imam puno više prilika (o čemu sam naveliko i naširoko pisao u prošlom postu „the other one“)… jednostavno sam na neki način htio „komunicirati“ sa sobom u alternativnoj stvarnosti i mislim da sam to postigao, a i također da sam sa sobom riješio neke stvari.

Ovo pišem na laptopu koji sam prije par dana kupio (HP nx7400). U Rijeci moram sa cimerima vidjeti hoćemo li uzimati DSL ili ću uzeti Mobile CARNet preko VIP-a (o tome i ostalim načinima da dođete do interneta bez žice pročitajte ovdje). Uglavnom stan mi je full blizu faksa i imam dva cimera koji su također iz Zadra i na istom faksu. Pošto mi je stan u gradu sad više neću ni pokaz uzimati. Iako je to naravno olakšanje nekako mislim da će mi tu i tamo nedostajati busevi koji su mi praktički obilježili prvu godinu u tom brdovitom gradu.

Ljeto je bilo dinamično, zabavno, zrelije i posve drugačije od tipičnih srednjoškolskih ljeta. Odmorio sam se najviše pred kraj kada sam znao da sam riješio taj ispit i da sam napokon očistio godinu. Potajno priželjkujem početak nove godine i povratak u svakodnevicu koja mislim da će biti sve samo ne dosadna. Ljeto je gotovo. Uspomene na njega ćemo još dugo gledati pokušavajući se barem na trenutak vratiti u to bezbrižno nonšalantno stanje duha kada ne moraš ništa raditi i ne da ti se ni otići na plažu. Jesen donosi obveze i trenutke kada nećemo ni znati što nas je snašlo ali preživjeti ćemo i to snažniji no ikada i puni ponosa zbog svega što je iza nas, entuzijastično gledajući na ono što nam tek predstoji.