The Awful Truth

Izbjegavanje suočavanja sa istinom jedna je od mnogih ljudskih vrlina. Bilo da si ne želimo priznati kako bi napokon trebali opet krenuti u teretanu ili da nam se netko sviđa, prije ili kasnije ćemo se suočiti sa činjenicama, a onda će biti koma. Kada sam prošli put bio u Rimu, žena kod koje sam odsjeo je bila uvjerena kako smo ja i Lana skupa, dijelom da je se riješim, a dijelom jer mi je Lana tada stvarno nedostajala, nakon mnogo takvih pitanja sam rekao da je to istina. Naravno to tada nije bio problem, jer su bile u drugim državama, ali sada kada ona dolazi u Zadar, a ja i Lana u 8. mjesecu idemo kod nje u Rim, pojavio se problem. Bed mi je reći Lani jer se bojim kako će ona reagirati, a naravno da mi je bed reći i toj ženi jer je stvarno bila super prema meni. I što da napravim? Stvarno je istina da te prošlost prije ili kasnije dohvati, neki doznaju da su bili prevareni, neki riješe misteriozni nestanak kućnog ljubimca, a neki – kao ja doznaju kako im je polubrat samo 3 mjeseca mlađi od njih. Već dugo znam da imam polubrata, ali sam uvijek pretpostavljao kako on ima nekih 10-ako godina i nije mi bilo nimalo napeto upoznavati se sa njim, ali sada kada znam da ima isto godina kao i ja, da gotovo iste stvari proživljavamo, želio bi ga upoznati. Još je veća mogućnost da se upoznamo sada kada namjeravam i u Rijeci probati upasti na faks, a sve mi je to tako čudno. Wow, ja imam brata.