17:10
Sve stvari su se u tom trenutku posložile. Bilo mi je na trenutak jasno kako je još jednom sve upravo onako kako se treba odvijati. No odjednom mi nije bilo svejedno. Odjednom sam želio opet biti taj koji će dati sve što može za viši cilj. Postao sam lik koji sam stvorio. Ili je taj lik stvorio mene? Je li to uopće bitno…. Sada je odlučeno. Znam da će se sada moj život odvijati u drugom smjeru. Postoje drugi prioriteti. Postoje druge opcije. Osjećao sam se gotovo kao da napuštam srednju školu i da više ništa neće biti isto. Opet sam bio na početku. Ali ne na početku bez osnove, sada sam već znao tko sam. Znao sam što želim. Znao sam da je svaki lažan osmjeh koji sam danas vidio znak da je vrijeme da nastavim dalje… a za to sam spremniji no ikada.
16:40
„Dok sam stajao u AIESEC uredu promatrao sam nagrade za postignuća prethodnih generacija. Promatrao sam slike starih potpredsjednika. Promatrao sam stara obilježja delegacije sa konferencija. I dirnulo me što znam da sam dio te velike AIESEC obitelji. Toliko je ljudi dalo svoj studentski život za AIESEC. Toliko je ljudi pokušavali dati više, napraviti još bolje i pritom se i zabaviti. Uspjeli su nakon svega ostati odlični prijatelji. Uspjeli su nakon svega očuvati tu neizrecivu AIESEC vezu koja je možda jedinstvena među svim studentskim organizacijama.
Motiviralo me to što znam da će jednom naše slike gledati budući AIESEC-ovci koji uopće neće znati kako se zovemo, odakle smo i gdje smo trenutno. Neće znati što smo sve postigli ili koliko smo pogriješili. Sve što će oni znati je da imamo isto AIESEC iskustvo kao i oni. Da smo proživljavali iste stvari kao i oni. Znati će da su ovi trenuci koje baš sada mi proživljavamo nešto što će pamtiti cijeli život. A sve to će imati priliku iskusiti jer mi nećemo dopustiti da se ovaj LC ugasi. Jer ćemo skupa napraviti ama baš sve što je u našoj moći da se AIESEC Rijeka ne ugasi. I nakon svega što napravite najvjerojatnije će se naći netko tko će pljuvati po vama i neće vam priznati ništa što ste postigli.
U AIESEC sam ušao zbog iskustva. Zbog prilike da radim u organizaciji koja mi se činila zanimljivom. Polako je AIESEC postao više od toga. PUNO više od toga. Ostao sam u AIESEC-u zbog ljudi. Ljudi koji su mi najveća motivacija i razlog zbog čega se kandidiram za predsjednika. Kroz ovih godinu i pol dana koliko sam u AIESEC-u potpuno sam se promijenio. Mogu reći da sam postao bolji čovjek. Bilo je mnogo trenutaka kada sam se zapitao zašto to radim i je li sav trud vrijedan toga? Bilo je trenutaka kada sam se čudio sam sebi i svojoj volji i upornosti. No samo jedan trenutak proveden na konferenciji ili u uredu je sasvim dovoljan da se uvjerim da je definitivno vrijedno. Trenutak dok potpuno iscrpljen doma čitaš poruke sa konferencije je ono što ti nevjerojatno daje snagu. Puno su mi puta rekli odustani, ionako nećeš uspjeti. Sama činjenica da nikad nisam odustao me je već dovela na pola puta do og cilja.
A sad je došlo vrijeme da poduzmem slijedeći korak. Vrijeme da vratim AIESEC-u sve što sam dobio. Winston Churshill je rekao kako uspjeh nije nikad finalan, niti je neuspjeh fatalan, hrabrost je ono što je važno. Čestitali su mi na hrabrosti za kandidaturu, a ukoliko danas budem izabran, to je tek početak hrabrog ponašanja. Teška vremena su pred nama. Naš lokalni odbor je već drugu godinu pred zatvaranjem. Firme nemaju dovoljan interes za praktikante niti sponzorstva. Ali znam da ćemo zajedničkim radom uspjeti promijeniti stanje na bolje. Uvjeren sam kako će svatko od vas dati zadnji atom snage za ovaj lokalni odbor. Goethe je rekao što god možeš učiniti ili sanjaš da možeš, započni to raditi. Odvažnost je genijalna, moćna i čarobna. Imam viziju AIESEC-a Rijeke kao najsložnijeg lokalnog odbora sa velikim rezultatima. Počnimo raditi na tome već danas. Ovog trenutka, SADA se odlučite kako ćete baš vi biti pokretač promjena. Neka AIESEC bude udruga studenata, a ne dio korporativnog sivila. Nije bitno da ja prođem za predsjednika, bitno je da želite izabrati upravo mene da vas vodim kroz slijedeću godinu. Želim vratiti starije članove, želim u AIESEC-u ponovo vidjeti ljude koji su nekad davali sve od sebe a sada ih nema. Želim da o AIESEC-u pričaju sa poštivanjem i divljenjem. Želim da budemo otvoreni prema svim studentima. Želim da radimo projekte koji će postizati nacionalnu medijsku pokrivenost. Želim da se svatko od vas ponosi što je AIESEC-ovac i što je dio ovog lokalnog odbora. Želim pružiti ovom lokalnom odboru vjeru u budućnost.
Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova rekla je Eleanor Roosevelt. Ja čvrsto vjerujem u AIESEC Rijeku i čvrsto vjerujem u svakog od vas.“
Sve stvari su se u tom trenutku posložile. Bilo mi je na trenutak jasno kako je još jednom sve upravo onako kako se treba odvijati. No odjednom mi nije bilo svejedno. Odjednom sam želio opet biti taj koji će dati sve što može za viši cilj. Postao sam lik koji sam stvorio. Ili je taj lik stvorio mene? Je li to uopće bitno…. Sada je odlučeno. Znam da će se sada moj život odvijati u drugom smjeru. Postoje drugi prioriteti. Postoje druge opcije. Osjećao sam se gotovo kao da napuštam srednju školu i da više ništa neće biti isto. Opet sam bio na početku. Ali ne na početku bez osnove, sada sam već znao tko sam. Znao sam što želim. Znao sam da je svaki lažan osmjeh koji sam danas vidio znak da je vrijeme da nastavim dalje… a za to sam spremniji no ikada.
16:40
„Dok sam stajao u AIESEC uredu promatrao sam nagrade za postignuća prethodnih generacija. Promatrao sam slike starih potpredsjednika. Promatrao sam stara obilježja delegacije sa konferencija. I dirnulo me što znam da sam dio te velike AIESEC obitelji. Toliko je ljudi dalo svoj studentski život za AIESEC. Toliko je ljudi pokušavali dati više, napraviti još bolje i pritom se i zabaviti. Uspjeli su nakon svega ostati odlični prijatelji. Uspjeli su nakon svega očuvati tu neizrecivu AIESEC vezu koja je možda jedinstvena među svim studentskim organizacijama.
Motiviralo me to što znam da će jednom naše slike gledati budući AIESEC-ovci koji uopće neće znati kako se zovemo, odakle smo i gdje smo trenutno. Neće znati što smo sve postigli ili koliko smo pogriješili. Sve što će oni znati je da imamo isto AIESEC iskustvo kao i oni. Da smo proživljavali iste stvari kao i oni. Znati će da su ovi trenuci koje baš sada mi proživljavamo nešto što će pamtiti cijeli život. A sve to će imati priliku iskusiti jer mi nećemo dopustiti da se ovaj LC ugasi. Jer ćemo skupa napraviti ama baš sve što je u našoj moći da se AIESEC Rijeka ne ugasi. I nakon svega što napravite najvjerojatnije će se naći netko tko će pljuvati po vama i neće vam priznati ništa što ste postigli.
U AIESEC sam ušao zbog iskustva. Zbog prilike da radim u organizaciji koja mi se činila zanimljivom. Polako je AIESEC postao više od toga. PUNO više od toga. Ostao sam u AIESEC-u zbog ljudi. Ljudi koji su mi najveća motivacija i razlog zbog čega se kandidiram za predsjednika. Kroz ovih godinu i pol dana koliko sam u AIESEC-u potpuno sam se promijenio. Mogu reći da sam postao bolji čovjek. Bilo je mnogo trenutaka kada sam se zapitao zašto to radim i je li sav trud vrijedan toga? Bilo je trenutaka kada sam se čudio sam sebi i svojoj volji i upornosti. No samo jedan trenutak proveden na konferenciji ili u uredu je sasvim dovoljan da se uvjerim da je definitivno vrijedno. Trenutak dok potpuno iscrpljen doma čitaš poruke sa konferencije je ono što ti nevjerojatno daje snagu. Puno su mi puta rekli odustani, ionako nećeš uspjeti. Sama činjenica da nikad nisam odustao me je već dovela na pola puta do og cilja.
A sad je došlo vrijeme da poduzmem slijedeći korak. Vrijeme da vratim AIESEC-u sve što sam dobio. Winston Churshill je rekao kako uspjeh nije nikad finalan, niti je neuspjeh fatalan, hrabrost je ono što je važno. Čestitali su mi na hrabrosti za kandidaturu, a ukoliko danas budem izabran, to je tek početak hrabrog ponašanja. Teška vremena su pred nama. Naš lokalni odbor je već drugu godinu pred zatvaranjem. Firme nemaju dovoljan interes za praktikante niti sponzorstva. Ali znam da ćemo zajedničkim radom uspjeti promijeniti stanje na bolje. Uvjeren sam kako će svatko od vas dati zadnji atom snage za ovaj lokalni odbor. Goethe je rekao što god možeš učiniti ili sanjaš da možeš, započni to raditi. Odvažnost je genijalna, moćna i čarobna. Imam viziju AIESEC-a Rijeke kao najsložnijeg lokalnog odbora sa velikim rezultatima. Počnimo raditi na tome već danas. Ovog trenutka, SADA se odlučite kako ćete baš vi biti pokretač promjena. Neka AIESEC bude udruga studenata, a ne dio korporativnog sivila. Nije bitno da ja prođem za predsjednika, bitno je da želite izabrati upravo mene da vas vodim kroz slijedeću godinu. Želim vratiti starije članove, želim u AIESEC-u ponovo vidjeti ljude koji su nekad davali sve od sebe a sada ih nema. Želim da o AIESEC-u pričaju sa poštivanjem i divljenjem. Želim da budemo otvoreni prema svim studentima. Želim da radimo projekte koji će postizati nacionalnu medijsku pokrivenost. Želim da se svatko od vas ponosi što je AIESEC-ovac i što je dio ovog lokalnog odbora. Želim pružiti ovom lokalnom odboru vjeru u budućnost.
Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova rekla je Eleanor Roosevelt. Ja čvrsto vjerujem u AIESEC Rijeku i čvrsto vjerujem u svakog od vas.“
clap,clap,clap...:)what a Jack Welch you could be;)...