Već sam 3 bloga započeo i nikako da ih dovršim. Kad sam imao inspiraciju imao sam obveza i sad kad bi baš htio pisati nikako mi ne ide. Možda je problem što očekujem previše od onoga što napišem. Očekujem da kad za godinu dana pogledam taj blog mogu reći wow, ovo je stvarno dobro (što mi se događa za neke stare unose). Danas je sunčano, maloprije sam uzeo dvije bijele kave i pogledao „Dvornikove“. Moram priznati da mi se prva epizoda nije baš svidjela, dok mi sad postaju sve zanimljiviji. Što se tiče faksa, zasada sam sve riješio, jedino još čekam rezultate kolokvija iz matematike (koju sam koma napisao, ali ok). No dobro, i da mi ostane taj jedan ispit nije bed… ma, zapravo je. Ne da mi se ići na usmeni i učiti svu tu teoriju… Kao da se opet vraćam na maturu u srednjoj školi. Zadnjih dana sve više razmišljam kako želim svoj stan. Znam da je to malo preambiciozno za jednog studenta, ali što ću. Uvijek sam želio nešto više. Najbolje je što smatram da uopće nije nemoguće da mi se to i ostvari. Snažno vjerujem u moć pozitivnog razmišljanja. Ali treba uvijek misliti i na ono: „Pazi što želiš jer bi ti se moglo i ostvariti…“ Kada sada gledam na neke stvari koje sam želio nekada vidim da nije tako loše da se nisu ostvarile. Naprotiv, dobro je baš onako kako je ispalo… baš… „savršeno“? ;)