Hmm da, nerazjašnjenih okolnosti kao recimo nisi mi odgovarala na poruke?

Odgovorio je na njenu poruku. Iako je znao da ne bi trebao odgovoriti. Pokušavala ga je uvjeriti kako je on taj koji nije odgovorio na njene poruke. Pokušavala ga je pridobiti na svoju stranu kako ne bi došlo do svađe. I uspjela je.

Pa, bar je mislila da je uspjela.

Govorila mu je kako je osjećala da ona njemu nije interesantna. Pravila se glupa iako su oboje znali istinu. A on je prihvatio igru. Rekao je da se vjerojatno radi o nesporazumu. Zašto pitate se... koji je razlog da netko prijeđe preko sebe i dopusti drugoj osobi da ga povrijedi? Ni on nije znao. Valjda je to bila stvar prošlosti. Valjda nije mogao reći ne toj jednoj curi koja mu je nekad i previše značila. Znao je da je sada sve drugačije, ali na trenutak se prisjetio kako je sve lijepo bilo prije par mjeseci. Točnije četiri mjeseca. Točnije četiri mjeseca koliko mu se nije javljala. U početku ga je bolilo. Nije shvaćao kako mu to može raditi. A onda je prihvatio igru.

T: Ja i ti smo baš gluhi telefon.

K: Nismo ni gluhi. Mi smo pokvareni telefon

T: Nemoj opet vraćati pokvarenost i okrutnost u igru. Ja i ti smo na krivom mjestu u krivo vrijeme.

K: Vjerojatno. Meni bi pasalo 18 stoljeće, Pariz, ali ništa od toga. bez sms-a, samo pisma

T: Znaš da nisam na to mislio...

K: Znam da nisi, šalim se. Ja sam uvijek na krivom mjestu u krivo vrijeme ,ali na to se nikad ne navikneš

T: Šališ se? Koja ironija da si baš taj izraz upotrijebila. Nije se ovako trebalo dogoditi ovo sve.

K: Da, nije, stvarno nije. Sad sam već deprimirana, a to nisam planirala biti bar nekih 20 minuta.

Bio je razočaran. Nije ga smetalo odbijanje. Nije ga smetalo što se ona pravi glupa. Smetalo ga je što je znao da je sve gotovo. Jer se tada, prvi put nakon dugo vremena nije previše uzbuđivao oko toga što je govorila. Ništa više nije bilo isto kao prije.

I onda se nakon par dana odlučio on njoj javiti. Iako joj po prvi puta nije htio poslati poruku. Znao je da mora. Znao je da se i ovo kao i sve mora prije ili kasnije dovršiti. Ali valjda nije očekivao tako jednostavan završetak. Nije očekivao da će sve biti tako jednolično. Jer nije se radilo o bilo kojoj curi. Radilo se o njoj.

T: Žao mi je da smo spali na ovo.

Zatim je stigao odgovor. Valjda prva iskrena stvar u dugo vremena. Nije mogao vjerovati. Sjeo je na fotelju i u polumraku osvijetljen ekranom mobitela čitao riječi koje su odavno trebale biti rečene...

K: I meni je žao. iskreno, ful mi je bilo super komunicirati s tobom, ali trenutno mi je takvo stanje da ne tražim ništa vise od prijateljstva -i uopće nije stvar u tebi. Takva je cijela situacija

T: Ok nije bed. Jasno mi je sad. Ali zar mi tad nisi mogla to reći?

K: Pa tad je bilo malo drugačije. I ja sam razmišljala malo drugačije . Neke stvari nije lako realno odmah sagledati. Sad kužim da je vjerojatnost mala da bi uspjelo

T: Evo još zadnje pitanje i zatvaramo tu temu forever. Zašto?

Tu je slijedilo ono što zbog čega je on znao da je otišao dalje. Znao je da to nije ona ista Kat koja ga je gledala tim predivnim smeđim očima. To više nije bila ona osoba kojoj se on divio. Znao je da je gotovo. I osjećao je olakšanje. Da. Samo to. Uopće nije bio povrijeđen. Valjda zato jer je previše puta do tada bio prejako povrijeđen.

K: Zato jer smo udaljeni, zato jer nam komunikacija ne valja, zato jer se napizdimo i ne pričamo, zato jer imam sjeban faks i stalno učim i nemam život, a kamoli društveni život i tako sve pomalo

I to je bilo to. Ona je postala netko drugi. Ali to do ovog trenutka nije ni sama htjela priznati. A on je također postao netko drugi. On je postao osoba koja se mogla samo ponositi sama sobom. I ponosio se. Bio je sretan zbog svega što je postigao i zbog toga kakav je. Znao je da je, ma koliko to umišljeno zvučalo, daleko ispred nje.

T: ja iz srednje ne bi prepoznao sebe sad. toliko sam se promijenio. I sve mi je to još malo čudno. Nisam se navikao na novog sebe. Ali sviđa mi se...

K: O, vidi ti Narcisa. i ja sam se promijenila, ali neke stvari uvijek ostaju iste ma koliko mi šutili o tome.

T: Koje to stvari?

K: A svakakve stvari. Odoh ja u krpe ako ne želim propustiti sutrašnji dan. Laku noć.

To će biti zadnja poruka koju će izmijeniti duže vrijeme. Hoće li im se putovi opet sresti teško je reći. Ali ukoliko se i sretnu on je sada netko drugi. Ona je netko drugi. I više nikad neće biti isto kao dok su zajedno u klupi smišljali slijedeću avanturu. Ta vremena srednje škole su gotova.

Tužno? Da.

Bolno? Možda.

Oslobađajuće? Ne možete ni zamisliti koliko!