Stara prijateljstva završavaju, nova započinju. Stare ljubavi ni ne izblijede, dok nove već započinju… tako je to nekad bilo. Tako je to bilo dok smo bili mali i dok se nismo neprestano brinuli oko prošlosti. Nismo se brinuli jer nismo ni imali toliko loša iskustva koja bi nas mogla napraviti sumnjičavim ljudima koji su stalno na oprezu da ih netko ne bi iskoristio, nismo imali iskustva koja bi nam kasnije činila nemogućim vjerovati nekome. Sve je to nekada bilo tako, ali činjenica je da su sada stvari drugačije. Sada tih iskustava imamo i previše.
Kako je prva godina faksa iza nas, iza nas su i sva nova prijateljstva, sve nove ljubavi, sve nove pobjede, ali isto tako i sva nova neprijateljstva, sve nove povrede i svi novi porazi. Jedino što sada definitivno nije iza nas su neriješeni problemi koje smo ostavili kada smo odlazili, a oni stvaraju novu dramu i nove prepreke pored kojih se mirno bezbrižno ljeto čini nestvarnije od preretuširane naslovnice FHM-a.
Ljudi se zapravo nikada ne mijenjaju. Možda promijene svoje ponašanje, prilagode masku, ali ispod svega toga ostaju oni stari. Problem je što većina ljudi pokušava svoje postupke opravdati time što su se navodno promijenili, dok zapravo prije samo nisu imali hrabrosti biti svoji. Tužno je kada znajući to shvatiš kako su možda prijateljstva, za koja si mislio da će trajati cijeli život, zapravo bile farse ljudi koji su sa nekim dobri čisto iz svoje koristi. Trenutak u kojem si to shvatio najčešće nikada ne zaboraviš, a ni ne trebaš ga zaboraviti, jer je savršen podsjetnik da paziš sa kime se družiš.
najokrutniji oblik samokritike je samoubojstvo..to sam negdje procitala..ovaj post je full sugav, jer sa u razdoblju zavrsetka srenje, upisi na faks, i guess wot, nisam upala..ono wiii..i sad vecina mojih ide, tj. svi jer smo bili ko neki elitni razred..i osjecam se sugavo..i onda procitam ovo.smrc..a bigaja..