Biti svoj

Nekada davno kada su kraljevi vladali zemljama bizarno su određivali što će ljudi nositi, što će jesti, kakvu će glazbu slušati. Danas u našem navodno slobodnom svijetu, mislimo da nam nitko nema pravo određivati način života. I stvarno, nema, ali nikog nije briga za pravdu.

Reklamna je industrija jedna od najvećih u svijetu. Kreativci u oglašavanju su postali moderni kraljevi. Oni određuju kakve ćemo žene željeti, kakve ćemo kekse proždirati, kakav maslac ćemo htjeti mazati na kruh. Kreativci nam do najsitnijih detalja određuju ama baš svaki aspekt postojanja. I to rade svjesno, jer ih mi financiramo. I kao i nekad sve je među trulo, licemjerno i isprazno. U počecima reklamiranja je sve bilo skriveno, ali više nije. Govore nam - mi želimo vaš novac. Mi volimo vaš novac. Vi za nas i jeste novac.

I kako da se ja, tipični potrošač otrgnem iz tog kaosa licemjerja? Pa, mislim da donekle i jesam. Kada shvatiš da je Djed Božićnjak zapravo Coca-Colina lukavo smišljena podvala, da su ljudi sa naslovnica koji su savršeno sretni pokazujući svoj osmjeh broj tri u stvarnosti manično depresivni alkoholičari sa kompleksom manje vrijednosti, nisi više u tom vrtlogu komercijalnosti. Ali se ipak ponekad nađeš u laganom povjetarcu, to ne možeš izbjeći.