čet - 29.09.2005, objavio tom2y 29. rujan 2005 15:19:00

Gledam mutne pokrete nepomičnih prstiju na tastaturi i vidim kako se bijelilo ekrana polako pretvara u nešto što želim reći. Nešto što sam možda već stotinu puta napisao, izrekao, pomislio, ali još uvijek nisam prihvatio. Odlazim. Za manje od 10 sati ja više neću živjeti ovdje. Ostavljam mamu, Taru, prijatelje, i mnogo toga od čega sam godinama pokušavao pobjeći ali mi je strahovito priraslo srcu. Mislim da ću zauvijek pamtiti onaj trenutak kada bus izađe iz ovog grada. Kada ostavim za sobom mnoštvo dobrih trenutaka i potpuno sam krenem dalje. Trenutak kada će se sva moja prošlost i budućnost sastati u neizvjesnoj sadašnjosti a ja ću se osjećati prazniji i otupljeniji no ikada. Usamljeniji i tužniji nego što sam ikada bio, a istovremeno uzbuđen i ponosan što idem dalje. Razmišljam o svim ljudima koje nisam upoznao, o svemu što sam mislio a nisam rekao, o svemu što nisam napravio. A takvih je stvari mnogo i ovaj mali bijeg nimalo ne pomaže da sve zaboravim, naprotiv, što sam dalje to mi se neke stvari čine jasnije i bliže no ikada. Valjda su me sva ta razmišljanja potaknula da pregazim zadnji komadić svog dostojanstva i pošaljem Kat poruku, jer uskoro više nećemo biti u istom gradu. A toliko joj toga želim reći, toliko očajno želim osjetiti kako je to bilo nekada. Želim znati što se događa u njenom životu. Ali… ja i dalje gledam mutne pokrete nepomičnih prstiju po tastaturi, ništa što pišem mi nema smisla. Ništa više ne znači ono što je nekada značilo.

Music background: "Hide and Seek" - Imogen Heap

0 komentar(a)

The Loss

ned - 25.09.2005, objavio tom2y 25. rujan 2005 22:22:00

George Bernard Shaw je napisao da postoje dvije tragedije u životu – jedna je izgubiti nešto za čim ti srce čezne, a druga je dobiti to. Bio je u pravu, dok pokušavamo doći do stvari koje želimo, stvari koje će nam poboljšati život - novca, popularnosti, samopouzdanja – zanemarimo ono što je stvarno bitno, jednostavne stvari kao što su prijateljstvo, obitelj, ljubav. Stvari koje smo imali od samog početka. Dok sam sam stajao na užurbanim zagrebačkim ulicama, dok je stotine ljudi prolazilo pored mene, shvatio sam da prijateljstvo između mene i Lane više nije ono što je nekad bilo. Zapravo, tako je već neko vrijeme, ali neke je stvari teško priznati. Najgore je kada shvatiš da je nešto za što misliš da je sadašnjost samo uspomena koja sve više blijedi. A osjećaj gubitka koji pritom imaš je samo ogromna praznina koju su nekada ispunjavali osjećaji i znaš da se osjećaš povrijeđeno kao što se nitko prije nije osjećao. No od nekih stvari ne možeš pobjeći, neke situacije ne možeš ostaviti nedorečene.

Ili možda,

možda ipak možeš?

0 komentar(a)

Prijatelji

čet - 22.09.2005, objavio tom2y 22. rujan 2005 23:12:00

2 komentar(a)

23. rujan 2005 1:11:00, putnik

Čuj meni je taj jumbo stvarno jadan. Zašto? Svaki normalan muškarac će obratiti pozornost na dame, a ne na psa. Jadno. Kad radiš reklamu za životinje, onda nek budu životinje. Volim životinje i to svi koji me znaju jako dobro znaju, ali prijatelji životinja su me razočarali. Večina.

23. rujan 2005 15:03:00, tom2y

pa baš u tome i je bit da ti one privuku pozornost pa da kasnije vidiš pse :)

Gisele

pon - 19.09.2005, objavio tom2y 19. rujan 2005 23:29:00

0 komentar(a)

Baš otkačeno

pet - 16.09.2005, objavio tom2y 16. rujan 2005 22:09:00

Živcira me mišljenje javnosti za koje se očekuje da ga svi prihvaćaju. Renata Sopek, praznoglava hostesa koja nikada nije trebala postati voditeljica? Da, to baš svi moramo misliti. Meni je Renata super, ima puno bolju dikciju i puno bolje izgleda od Antonije koja je od Večernjakove kvazi-kolumnistice postala dio produkcijske ekipe Big Brothera i glavna voditeljica, nakon što je tko zna zašto Barbara Radulović izgubila tu poziciju. Za Antoniju pak vlada mišljenje kako je super što se uspijeva snaći u toj poziciji, jer «uopće ne radi toliko pogrešaka». To što ona uopće nema voditeljskog iskustva nije nimalo olakotna okolnost. Ne mogu više slušati kako joj se zapliće jezik dok izgovara najjednostavnije rečenice. Naravno sada očekujem komentar da onda ne gledam Big Brother, to je još jedna od onih stvari koje me živciraju. Vlada općeprihvaćeno mišljenje kako je to glupa emisija, koju nitko ne bi trebao gledati, a na kraju je svi gledaju. U Hrvatskoj svi vole «sve-što-vole-mladi» i žele biti otkačeni, «ludi» i opi**ni. Dosta mi je tog jadnog konstantnog pokušavanja da se bude cool. Ako još jednom čujem kako je netko otkačen mislim da će mi pozliti. Najbolje su mi Lana i Brankica, koje izgledaju super, žao mi je što je Brankica nominirana, ali mi je baš drago da je Duje nominiran. A što vi mislite? Komentirajte…

4 komentar(a)

18. rujan 2005 18:03:00, miroslav

renata je glupaca,antonija se bas dobro snalazi,nemoj onda gledati vise BB,to je glupa emisija,ja sam bas otkacen...hehehehe

19. rujan 2005 13:23:00, ina (Neregistriran) (Neregistriran)

ok, potpuno se slažen sa tobon, osim u jednoj sitnici, sopekica je tako umjetna da mi se gadi upalit tv u vrime big brothera. šta ta žena uopće ima da ti se sviđa na njoj, naravno ako izostavimo silikone. ima neku pokislu facu, užasan naglasak i ukočeno držanje i tako je lažna. mislin, ako je to tebi super, onda stvarno neman komentara. antonija mi se gadila od početka big brothera a u sklopu preglumljene sopekice i idiotskog "genijalnog" borisa stvar ne može bit iritantnija i ljigavija, stoga do sada ih nisan sveukupno niti 10 min gledala i niti ću.

19. rujan 2005 22:50:00, tom2y

ne znam, jednostavno mi je super i to je to. ali to zapravo i nije bitno, bitni su ti stereotipi u društvu koje većina prihvaca zdravo za gotovo. to je ono što sam želio reći. tebi se Sopekica ne sviđa - ok. meni se sviđa - ok. svatko ima svoje mišljenje i to je - ok :)

23. rujan 2005 20:18:00, sharky

i meni je renata totalna glupača,a tonka mi je baš fora i slatka.lana mi je od cura najdraža a brankica mi je grozna.tolko od mene.pozdrav

Me and My iPod

uto - 13.09.2005, objavio tom2y 13. rujan 2005 21:38:00

Evo da vam se pohvalim napokon sam kupio iPod :) Dugo sam štedio za njega i sad kad sam ga odlučio kupiti (20GB verziju) u svim mi dućanima govore da moram čekati od 3 do 5 tjedana jer im Apple Hrvatska nikako da isporuči iPod. I onda sam odlučio kupiti 30GB iPod Photo u dućanu u kojem radim, došlo me je malo skuplje ali nema veze. 30GB i 20GB verzija su ionako jednake veličine i težine. Sad sam tek stavio oko 5 GB na njega, ali bez brige, polako ću ja bar polovicu popuniti :) Eee, da, da ne zaboravim, danas mi je stiglo pismo da sam primljen u dom u Rijeci ;) Jeeeeeee!!!!! Tako sam sretan zbog toga :) Danas mi je stvarno super dan. Kako sutra ujutro radim ne mogu se ići slikati za vozačku pa ću morati prekosutra.

Music background: "Pump it" - Black Eyed Peas

0 komentar(a)

The Moment

ned - 11.09.2005, objavio tom2y 11. rujan 2005 20:01:00

Jedno je djelo dovršeno tek kada se postigne cilj. Tek kada zatvorimo vrata iza sebe i krenemo dalje možemo reći da smo gotovi. Ali to nikada, pa ni sada nije bio slučaj sa mnom. Stojim u sobi i gledam kroz prozor. Ono što vidim nije isto onom što gledam. Vidim tek mali dio onoga što sam dosada proživio. Vidim sebe u mnogim sretnim i onim manje sretnim prilikama. Želim si nešto reći, ali jednostavno se ne mogu čuti. Kao da istina sadašnjosti nije tada za mene postojala. Kao da i nije svevremenska. No, to ništa nije bitno, sada kad sam tu gdje je sve počelo.

Već sam bio ovdje. Puno sam se puta okrenuo na ovom mjestu. Nebrojeno sam puta pomaknuo zavjesu na ovom prozoru. Premalo sam puta shvaćao što sve imam. Previše sam puta tražio nekoga tko bi me razumio. Ali to sam bio ja. Bio sam lakovjeran, dobar, naivan, nezadovoljan, zatim sam postao nepovjerljiv, zao, promišljen i sretan, nešto drugo. A sada… sada sam negdje između, nalazim se pokraj semafora sudbine i čekam da se upali zeleno svjetlo. Čekam ishod svega što sam dosada napravio. Čekam ishod onoga što ću tek napraviti. Čekam… sebe. Istina je da smo mi sami ono što najčešće tražimo. Čudno je kako točno osjećamo trenutak kada izgubimo dio onoga što smo nekad bili, ali nije nam žao. Nije nam žao jer u sebi znamo da nam to što gubimo i nije donijelo previše sreće. A požalimo tek kad nam je ono što od sebe stvorimo donese još manje…

Music background: «Til Kingdom Come», Coldplay

0 komentar(a)