pet - 19.08.2005, objavio tom2y 19. kolovoz 2005 16:57:00

Vruće. Hladno. Sunčano. Kišovito. Vlažno. Suho. Toplo. Prohladno. Ljeto. Jesen. Prelazimo iz jedne u drugu sezonu iz dana u dan, iz sata u sat. Ljudi odlaze, novi dolaze i sve je to normalno. Čudno je jedino kako prihvaćamo situaciju u kojoj se nalazimo. U početku ne želimo sami sebi priznati neke stvari, a kasnije kada to uspijemo, ponosni smo. Ponosimo se novostečenom zrelošću. Ja i Lana nakon 13 godina prijateljstva više nećemo biti u istom gradu. Nećemo se više viđati toliko. Nećemo više odlaziti petkom na pizzu u «NY». Nećemo više skupa doručkovati. Neću više imati «safety zone». Sinoć sam zaključio da to i nije tako loše. Morati ću prihvatiti izazov i sam krenuti dalje. Upoznavati nove ljude, nalaziti se u novim situacijama. Samo što ću sada, po prvi puta biti sam, a to će sve promijeniti, kao što je Paulo Coelho u «Alkemičaru» napisao – «Učio je mnoge nove stvari. Stvari koje je već bio upoznao, a koje su ipak bile nove, jer su prošle kraj njega, a da ih nije primijetio.» Srednja škola je završila sa jednom neriješenom situacijom, a imam osjećaj da će moj odlazak na fakultet ostaviti iza sebe više njih. Jer je od nekih situacija lakše pobjeći, negoli se suočiti sa njima. Mislim da to ne radim jer nemam hrabrosti, radim to jer mi se jednostavno ne da baviti njima. Nije više stvar u priznavanju curi da ti se sviđa, stvar je u njezinom dečku koji o vašoj tajnoj vezi ništa ne zna. Stvar je u nedostatku zaljubljenosti, u nedostatku žudnje. Iako sam je nekada stvarno iskreno volio, sad je u meni ostao osjećaj čiste fizičke privlačnosti i uspomena na mnogo zajedničkih trenutaka. Na trenutke kada smo trebali jedno drugom. Kada smo bili sretniji, mlađi, gluplji, pametniji, poletniji, nezadovoljniji… Ali je sve to dio prošlosti, u kojoj srećom sve manje živim. Ne znam kako će se sve završiti. Nitko ne zna. Nitko ne zna što će nam se dogoditi. U kakve ćemo probleme upasti. Samo znam da će sve biti baš onako kako treba biti. A o tome čitajte u slijedećoj bloggerskoj sezoni od rujna samo na Tom2y.MojBlog.com…

Music background: «Eve, The Apple Of My Eye» - Bell X1

2 komentar(a)

26. kolovoz 2005 15:37:00, tek tako

e pa veselim se čitanju!

27. kolovoz 2005 11:30:00, tom2y

thanks! :)

Bad Day

pet - 12.08.2005, objavio tom2y 12. kolovoz 2005 15:27:00

Where is the moment we needed the most
You kick up the leaves and the magic is lost
They tell me your blue skies fade to grey
They tell me your passion's gone away
And I don't need no carryin' on

You stand in the line just to hit a new low
You're faking a smile with the coffee to go
You tell me your life's been way off line
You're falling to pieces everytime
And I don't need no carryin' on

Cause you had a bad day
You're taking one down
You sing a sad song just to turn it around
You say you don't know
You tell me don't lie
You work at a smile and you go for a ride
You had a bad day
The camera don't lie
You're coming back down and you really don't mind
You had a bad day
You had a bad day

Well you need a blue sky holiday
The point is they laugh at what you say
And I don't need no carryin' on

You had a bad day
You're taking one down
You sing a sad song just to turn it around
You say you don't know
You tell me don't lie
You work at a smile and you go for a ride
You had a bad day
The camera don't lie
You're coming back down and you really don't mind
You had a bad day

(Oh.. Holiday..)

Sometimes the system goes on the blink
And the whole thing turns out wrong
You might not make it back and you know
That you could be well oh that strong
And I'm not wrong

So where is the passion when you need it the most
Oh you and I
You kick up the leaves and the magic is lost

Cause you had a bad day
You're taking one down
You sing a sad song just to turn it around
You say you don't know
You tell me don't lie
You work at a smile and you go for a ride
You had a bad day
You've seen what you like
And how does it feel for one more time
You had a bad day
You had a bad day

Had a bad day
Had a bad day
Had a bad day
Had a bad day
Had a bad day

1 komentar(a)

28. kolovoz 2005 22:50:00, UNwritten

jako mi se svidja ova pjesma...slusam je kad sam ukomirana...rekao je sve...jednom pjesmo...stvarno divno....sad bar znam da nisam jedina koja se nekad tako osjeca...

What you can't have, you can't resist

čet - 04.08.2005, objavio tom2y 4. kolovoz 2005 22:03:00

..Ivo Andrić je jednom rekao da je najljepše na iskrenoj i dubokoj ljubavi to što u odnosu prema onome koga volimo nijedna naša mana ne dolazi do izraza, dok mnogo toga što je zlo u nama iščezava, a ono što je dobro utrostručuje se. Istina je da kada se ljudi vole nije bitno jesu li na popularnim mjestima, kako su obučeni, niti koju glazbu slušaju. Sve to postane nevažno. Razmišljajući o tome sam shvatio kako ja Kat zapravo nisam nikada iskreno volio, a ni ona mene, naravno. Ono što sam osjećao je bila žudnja za njom, za njenim društvom, za njenim tijelom. Ali svaki trenutak proveden sa njom je bio prethodno dobro promišljen. Sjećam se da sam joj na čestitci za rođendan napisao «What you can't have, you can't resist.», a zaista i je bilo tako. Nisam joj mogao odoljeti. Još sam napisao «In the game of seduction there is only one rule, never fall in love.» Samo za razliku od Andrićeve ljubavi, ova naša je utrostručavala zlo u meni, pretvarala me u nešto što ljudi bliski meni nisu prepoznavali. Daleko od očiju, se sa vremenom pretvori u daleko od srca. A ako i ne, možda neke osobe nikada ne prestajemo željeti, nego samo naučimo živjeti sa tim.

1 komentar(a)

6. kolovoz 2005 14:27:00, non´se

tacno, iskrena ljubav ozivljava, osvezuje, transformira...

The Lies We Live (III)

sri - 03.08.2005, objavio tom2y 3. kolovoz 2005 0:25:00

Tko bi rekao da ćemo doživjeti da nas terorizam sprječava u odlasku na odmor? Svi pričaju o tome, u Rimu ljudi idu izričito na posao i natrag, nitko se ne zadržava oko povijesnih spomenika. Toliko sam planirao ovaj odmor da sam dugo vremena lagao sam sebi kako je sve u redu, kako prijetnje nisu upućene Rimu. I tako dok sam si priznavao jednu laž, shvatio sam da drugu neću morati priznati. Ni Lana, ni žena iz Rima ne moraju doznati istinu. Ja sam jednostavno takav, podsvjesno ću si lagati da bi se bolje osjećao, valjda je to moj obrambeni mehanizam. Kao što je i Lana rekla, čudim se kako sve na kraju ispadne baš onako kako sam ja to zamislio. Više nisam siguran želim li ići na dramsku. Svaki put kada me netko pita kada mi je prijemni kažem da je u 9. mjesecu i nabacim veliki nadam-se-da-ću-imati-sreće-ali-ne-očekujem-previše osmjeh. Jednostavno ne mogu reći da mi se ne ide na taj prijemni. Ne mogu im reći istinu koja će značajno utjecati na sliku moje budućnosti koju svi imaju. Velika očekivanja su dobra dok te guraju prema cilju, a što kada odlučiš krenuti drugim putem? Osmjehnuti se i potvrditi što god da ti govore ili iskreno reći svoje mišljenje i prestati živjeti jednu od bezbrojnih laži?

1 komentar(a)

3. kolovoz 2005 19:53:00, Ina (Neregistriran) (Neregistriran)

Imaš pravo, lakše je lagat i drugima i samome sebi nego priznat istinu i snosit posljedice ma kakve one bile. ja san dosta dugo živila u tome, kako ga ja zoven pasivnom stanju, di je tobože sve išlo svojin tokon a zapravo san samo sebe zatrpavala sve dublje i dublje uvjeravajući se da je sve tako kako san zamislila. posljednji put san to napravila prije godinu dana kad san upala na faks. plan mi je bija da godinu dana pritrpin pa se pribacin doma, ali već od samog početka se dalo naslutit da će taj povratak počekat kojih pet godina. kad je već bilo 100% sigurno da se neću moć vratit ja nisan prestala sanjat o povratku već san samo nastavila živit križajući dan za danon ka da me nešto čeka nakon položenih ispita. na kraju kad san se morala suočit sa istinom nešto je puklo u meni i obećala san sama sebi da više nema zavaravanja bez obzira koliko mi teško bilo. živit u stvarnosti je teško al je puno gori ishod života u laži.