...Kain i Abel, Brut i Cezar, Juda i Isus, Tommy i Rocky svi oni imaju nešto zajedničko, unatoč tisućama godina razlike. U prošlosti postoje mnogi primjeri izdaje, no svejedno neke stvari nikako da naučimo. Pitanje je zašto se izdajnici tako ponašaju? Što je to što može osobu natjerati da izda prijatelja? Ili je bolje zapitati se – tko je to?

Iza dosta priča o izdaji krije se netko tko je sve to potaknuo, naravno, ništa nije opravdanje za izdaju, svatko ima svoju slobodnu volju. Ti spletkari manipuliraju izdajnicima do te granice da izdajnici ponekad niti ne shvaćaju kako je to što rade svojim prijateljima jako loše. Često zaboravljaju da nam djelomično prošlost određuje sadašnjost, a sadašnji postupci budućnost. No, što je zapravo često uzrok izdaje? Konkurentska prednost? Prestiž? Popularnost?

Što god bio uzrok najčešće nije vrijedno toga.

A gdje se u toj cijeloj priči nalazi osoba koja je izdana? Pa, ukoliko preživi, to je samo ojača. Činjenica je da osoba koja je jednom izdana možda nije sama kriva, no kada je već drugi put izdana postavlja se pitanje dopušta li da bude izdana? Nakon nekoliko izdaja počinjemo graditi zid. Teško puštamo ljude k sebi. A upravo se tako trebamo početi ponašati.I jednostavno zaboraviti.... no naravno kada za to dođe prilika osvetiti se.

Kako ništa ne prolazi bez protuteže, tko se usuđuje prkositi prirodnom poretku?

Ja definitivno ne.