pet - 29.07.2005, objavio tom2y 29. srpanj 2005 0:44:00
Slika na MojBlogu
Prije ili kasnije, sve završi. Prijateljstvo za koje misliš da će vječno trajati, ljubav koju ništa ne može uništiti, škola koja ti pruža osjećaj sigurnosti. Prije ili kasnije ostanemo sami. Toliko sam puta razmišljao bi li neke stvari bile bolje da sam se drugačije ponio. Toliko sam puta buljio u svoja sjećanja nadajući se da ću pronaći bar nešto što bi mi pružilo nadu da su stvari mogle biti bolje. Zapravo nisu, zapravo je sve baš onako kako je trebalo biti. Ali činjenica da se sve drastično promijenilo me iz dana u dan pogađa. Ne mogu ni nabrojiti koliko sam se puta igrao sa tuđim životima, spletkareći i postavljajući drugima zamke nisam niti pomišljao na to kako će to utjecati na njih. Sve na što sam mislio bila je zabava koju mi takve igrice pružaju. A sada shvaćam da sam samo jedan od pijuna, samo mali dio velike igre za koju nitko ne zna kako će završiti. Odrastanje je čudna pojava, zbližiš se sa ljudima sa kojima imaš barem malo sličnosti. Formirate mali klub, utvrdu koja vam pruža sigurnost, a onda se sve to tako brzo uruši. I dok se hvatate za poslijednje ostatke, pokušavajući spasiti što je više moguće, nađete se na dnu. Koliko je teško kada nemaš ništa izgubiti, toliko je i moćno. Nađeš se između ljudi koji su ti nekada bili prijatelji i onih koji će to tek postati. Igraš prljavo, nadajući se da će sve biti kao nekad. Ali, bolna je istina da povratka nema. Nećemo više nikad biti onakvi kao što smo bili. Nećemo se više nikada gledati onim istim pogledom.
 


29. srpanj 2005 1:13:00, Ina (Neregistriran) (Neregistriran)

Moraš naučit da u životu ništa nije vječno, ma koliko god mi to tili. Trenutno radiš jedan veliki korak od srednje i poznatog okruženja do totalno nove sredine i novih iskustava. Moraš se pripremit na to da će te neki prijatelji iz srednje za koje si mislija da su ti odani, izdat. Čim odeš u novi grad stvari će se drastično prominit i već prvi pri prvom povratku doma primjetit ćeš da nešto ne štima. Ja san prije dvi godine igrom slučaja završila u Zadru i nije prošlo ni par miseci a već san ostala bez par prijateljica koje su mi stvarno puno značile, što me jako razočaralo. A što se tiče gaženja drugih ljudi, tu mi mogu samo reć: sve se vraća, sve se plaća. Mogu ti sa sigurnošću reć da će ti se odbit od glavu, jer na kraju uvik bude tako.Želin ti sriću da se šta bolje snađeš u novom okružju. Usput, zašto se nisi iša u Split na ekonomiju?

30. srpanj 2005 13:25:00, new_york_girl

sve mora kad tad zavrsiti..sve ovo sto si napisao je istina,ma koliko ona bolna bila...i ja bih htjela da osnovna skola nije zavrsila,ni srednja,sjecam se kako sam palakala cijeli zadnji dan jer smo shvatili da je gotovo i da svatko krece svojim putem...jos i danas me drze te uspomene ali to su samo uspomene,trenuci moga zivota koji su zavrseni i sada krecemo dalje jer bilo sto da se dogodi,zivot ide dalje,s tobom ili bez tebe,sa osmijegom na licu ili sa suzama u ocima

30. srpanj 2005 16:43:00, tom2y

za početak, hvala na opsežnim komentarima :) Ina, nisam išao u Split jer mi je prijemni u Zadru, Splitu i Zagrebu bio isti dan, a htio sam imati Zadar kao alternativu ako ne upadnem na ekonomiju. A, za gaženje ljudi, to je prošlost, sad sam drugačiji. Sada pokušavam biti dobra osoba. NY_girl, na jednom od zadnjih razrednih tuluma smo se svi rasplakali, ali svi, no moram ti reći da smo se sinoć našli da proslavimo moj rođendan i nekako je sve bilo kao nekada, samo je nekoliko ljudi falilo. (Među njima i Kat, ali nije bitno :( kao što kažeš - life goes on...

2. kolovoz 2005 11:02:00, new_york_girl

stvarno lijepo....super love ya

čet - 21.07.2005, objavio tom2y 21. srpanj 2005 19:23:00
Slika na MojBlogu
Ljudi ponekad nisu svjesni kako će daleko zapravo ići da bi dobili što žele. Neki se smatraju moralnim osobama, a to nisu. Neki se smatraju dobrim osobama, a to nisu. A neki, poput mene, pokušavaju shvatiti putem kakvi su zapravo. Nisam dugo pisao jer sam prvo bio bolestan, pa sam bio u Rijeci. Upisao sam se na ekonomiju, sa plaćanjem. Kao što neki od vas znaju, ja nisam nikada upoznao svog oca, niti sam ikada imao želju kontaktirati sa njim. No, ponekad nas situacija primora na nešto što ne bi željeli napraviti. Mislio sam da ću možda moći upasti bez plaćanja preko njegove potvrde da je bio u ratu. Mama ga je zvala ali nije bio doma, pa sam mu poslao poruku na mobitel. Nije ništa odgovorio. A onda sam ja otišao ranije u Rijeku i uspio izvaditi tu potvrdu sam. Na kraju se ispostavilo da nije bio dragovoljac, pa da nemam prava, ali nije bitno. Ja sam došao do te potvrde. Sada kad je sve gotovo se pitam kakva to osoba moraš biti da svom vlastitom sinu ne želiš napraviti jedinu stvar koju te moli u 20 godina. Neki se samatraju iskrenim osobama, a to nisu. Neki se smatraju pravednim osobama, a to nisu. Dok se neki smatraju dobrim roditeljima, a to nisu, jer zaboravljaju na sina koji se nalazi u sasvim drugom gradu, ali uskoro će se i to promijeniti. Uskoro će se puno toga promijeniti...
 


22. srpanj 2005 10:14:00, special

nije lako moliti nekog za uslugu, barem meni... ali kad me neko nešto zamoli napravim to... tvoj otac baš se i nije ponio fer prema tebi očito je... al možda tokom godina stvoriš neki kontakst s njime i skužiš zašto je takav... jer svi mi imamo neke svoje glupave razloge :-) btw fala na posjeti :-)

22. srpanj 2005 11:33:00, tom2y

nema na cemu :) hvala tebi na komentaru ;)

22. srpanj 2005 14:49:00, Psiho2

Svatko ima neki svoj dovoljan razlog kad nešto ne napravi. Možda možemo razumjeti, ali ne moramo prihvatiti. Sad znamo da je bio u ratu i da nije bio dragovoljac. Možda će se kasnije još nešto saznati. A dobar roditelj? Čini mi se da je bio još neki faks u pričuvi?

22. srpanj 2005 15:02:00, tom2y

da, engleski i francuski, ali mi je ekonomija bila napetija. pa kad sam doznao da sam upao ovo je otpalo. ali jos cu ici na dramsku u 9. mjesecu. psiho2, ne shvacam sto mislis sa ovim "A dobar roditelj?"...

pon - 11.07.2005, objavio tom2y 11. srpanj 2005 20:25:00
Slika na MojBlogu
Danas sam cijeli dan bio na faksu. Pismeni iz engleskog (nije bilo toliko teško kao što svi pričaju), pa usmeni (baš sam uživao u razgovoru, žena je iz Kanade i naravno idealno priča. Rekla mi je da vidi da sam ambiciozan, i da joj je bio užitak pričati samnom i da mi želi sreću na ispitu), pa onda pismeni iz francuskog (zapravo je iz hrvatskog jer ja nisam učio francuski, tj. učio sam ga godinu dana a to nije dovoljno. imali smo i sastavak na temu "svijet oko mene" - može li biti jednostavnije, valjda ću dobiti maksimum bodova na tome) pa smo onda čekali satima na red za usmeni iz franc. gdje je žena ispitivala Napoleona, revoluciju, Descartes-a.... ajme. ali mi je na kraju rekla da sam bio dobar.)
I onda kada sam došao doma oko 18:30 napokon sam nešto pojeo. Glava mi je pucala! sada, nakon lekadola mi je malo lakše. sutra mi je vožnja od 7:30-9 a popodne radim. na slici je btw. Ashley Olsen, po meni ljepša polovica blizanki Oslen. blog ya l8er...
 


sub - 09.07.2005, objavio tom2y 9. srpanj 2005 18:36:00
Slika na MojBlogu

Išao sam u savršenu školu, tamo imao savršene prijatelje, išao na savršenu maturalnu, bio sam savršeno obučen, a sada sjedim u svojoj savršenoj sobi, na savršenom kompjuteru puštam savršen film koji gledam na savršenoj plazmi dok zvuk dopire iz savršenih zvučnika. I onda se zapitam je li to zbilja tako? A ako je zašto nisam sretniji?

Tipkam blog na savršenoj bežičnoj tipkovnici, sa savršenom ergonomijom da me savršeni prsti ne bi zabolili. Sjedim na savršenom dvosjedu, u sobi savršeno regulirane temperature. Prije, dok sam u savršeno vrijeme za jutarnji napitak pio savršeni kremasti cappuccino osjećao sam se čak savršenije.

Sada sam pojeo par savršenih Pringles čipseva sa okusom češnjaka i vrhnja, koji nakon što sam doznao da testiraju na životinjama i nakon što sam počeo «kupovati hrvatsko» jedem maksimalno jednom mjesečno, što smatram savršenim, jer kada konstantno nešto jedeš dosadi ti – a ovako mi je to savršen snack. U utorak sam bio u Rijeci koja mi se savršeno svidjela, te sam naravno nakon toga napisao savršen blog, ali se blog izbrisao u BlogPad-u, jer ga nisam mogao napisati u Firefox-u (koji je btw. savršen) zbog savršenog firewall-a, pa ga nisam objavio tako da ćete o savršeno provedenom vremenu u Rijeci čuti neki drugi put.

U ponedjeljak imam prijemni za fakultet koji nije tako savršen, pa me nekako savršeno boli briga hoću li upasti (Iako potajno mislim da ću sigurno upasti), jer ipak u 9. mjesecu imam savršenu audiciju za savršen fakultet na kojem će mi biti savršeno ako sve savršeno napravim.

 

 

 

Zapravo, bojim se.

 


9. srpanj 2005 20:38:00, singerica

savršeno svršeno

10. srpanj 2005 12:58:00, abercrombie

Da, fakat je kraj odličan! A i naslov u kombinaciji sa slikom. Baš si pogodio.

ned - 03.07.2005, objavio tom2y 3. srpanj 2005 10:16:00

The Trip with a Ship

Sinoć sam bio na piću sa ljudima iz razreda. Svi su zabrinuti zbog prijemnih i živčani. Čini mi se da se jedino ja ne brinem toliko. Ne znam je li to dobro ili loše, ali imam osjećaj da će sve biti dobro. Ekonomija u Zagrebu mi se poklapa sa jezicima u Zadru, pa sam morao odlučiti. Odlučio sam se za lakšu varijantu. Jezici u Zadru. Ni sam nisam siguran zašto, možda jer za to imam puno manje učiti ili jer podsvijesno ipak želim ostati tu. Sutra najvjerojatnije idem u Rijeku predati dokumente za Ekonomiju. Faks mi se tamo sviđa, ali mi grad nije nešto. Dobro, blizu je Italiji, pa bi često mogao odlaziti u Trst ili još bolje u predivnu Padovu. Taj me grad oduševio. Možda čak i više negoli Rim, kao da ima veću osobnost. To bi bilo predivno – odeš na predavanje iz marketinga i nakon toga si za par sati u Padovi. To bi moglo biti moje malo mjesto za bjeg od svakodnevice. «Gdje ćemo danas na kavu?» «Ne znam, a da idemo do Padove, čujem da se otvorio novi bistro prekoputa Diesela.» «Idemo!» Još sam prije dvije godine planirao otići u London ljeto prije faksa, ali sam na kraju radije odabrao 3 tjedna u Rimu, nego tjedan u Londonu. Možda bi mogao nagovoriti Lanu da nakon Rima samo nastavimo na drugu stranu obale pa da odemo brodom negdje. Da malo istražujemo. Bilo bi tako uzbudljivo samo putovati. Ali opet, moram se spremati za prijemni na dramskoj, pa ne mogu baš do kraja 8. mjeseca putovati. To bi bila najbolja opcija, nikakvi jezici, nikakva ekonomija, samo dobra stara gluma. Mislim da je idealno kada ti se hobi pretvori u posao. Za 3 godine bi već mogao biti prvostupnik glume. A to je sve što mi treba za glumu u sapunicama i nekom sitcom-u. Na piću sinoć su mi rekli kao da su najsigurniji za mene da ću se obogatiti. A, što ćeš, kad već moram... :)
 


3. srpanj 2005 12:33:00, skviki

u svakom slučaju, puno sreće! :)