Pošto mi je put u Sarajevo propao zadnjih par dana sam počeo razmišljati da u 7. mjesecu opet odem do Rima. Samo možda ovaj put ne bi putovao iz Zadra za Anconu trajektom pa onda vlakom do Rima, nego iz Rijeke do Trsta a zatim Venecija, Padova, Firenca i Rim. I najbolje od svega je što bi putovao sam... mislim da je par avanturističkih dana baš ono što mi treba. U Darjeeling-u su putovali Indijom u potrazi za sobom, a ja ću putovati Italijom. Barem je prvo slovo isto :)

Samo putovanje bi me koštalo 20 eura više nego da idem preko Zadra, ali to su sve cijene bez popusta, njih još moram istražiti. Sama pomisao na to putovanje me bas čini sretnim

Jučer smo imali bal ekonomista u Kristalnoj u Opatiji. Svirao je bend Dynamic, pjevao Oliver, a voditelji su bili Zuhra i Luka. Oko 1:30 smo išli u Hemingway na after. Bilo je predobro! Od zadnja tri bala ovaj je bio najbolje organiziran i najviše posjećen. Komično je što je za mene ovaj bal bio pun pehova (valjda kad si većinom sretan moraš doživiti i takav jedan dan ;). Osim što mi se žvaka zalijepila za hlače koje su se kasnije rasparale, potplata od cipele mi se u pola večeri odlijepila. Tražili smo kiosk sa lijepilom (kojeg naravno nije bilo) i tako smo naišli na slastičarnicu koja se zatvarala. Nisu imali lijepilo ali su mi ponudili da posudim njihove cipele, što sam uz zahvalu odbio, pa su mi tako zavidali tri vide u cipelu od kojih im je jedna služila za ostavljanje jakne na zidu, ali su je bez problema skinuli. Na kraju nisu čak htjeli ni uzeti nešto za piće nego su rekli da se sve vraća. Čini se da stvarno još uvijek postoji dobro u ljudima. Iskonski osjećaj zajedništva u kojem ne tražiš ništa za pruženu pomoć. Albert Einstein je rekao da je obveza svakog čovjeka da vrati svijetu barem onoliko koliko je dobio, kad bi svi tako razmišljali gdje bi nam bio kraj :)