Hmm da, nerazjašnjenih okolnosti kao recimo nisi mi odgovarala na
poruke?
Odgovorio je na njenu poruku. Iako je znao da ne bi trebao odgovoriti.
Pokušavala ga je uvjeriti kako je on taj koji nije odgovorio na njene poruke.
Pokušavala ga je pridobiti na svoju stranu kako ne bi došlo do svađe. I uspjela
je.
Pa, bar je mislila da je uspjela.
Govorila mu je kako je osjećala da ona njemu nije interesantna. Pravila
se glupa iako su oboje znali istinu. A on je prihvatio igru. Rekao je da se
vjerojatno radi o nesporazumu. Zašto pitate se... koji je razlog da netko
prijeđe preko sebe i dopusti drugoj osobi da ga povrijedi? Ni on nije znao.
Valjda je to bila stvar prošlosti. Valjda nije mogao reći ne toj jednoj curi
koja mu je nekad i previše značila. Znao je da je sada sve drugačije, ali na
trenutak se prisjetio kako je sve lijepo bilo prije par mjeseci. Točnije četiri
mjeseca. Točnije četiri mjeseca koliko mu se nije javljala. U početku ga je
bolilo. Nije shvaćao kako mu to može raditi. A onda je prihvatio igru.
T: Ja i ti smo baš gluhi telefon.
K: Nismo ni gluhi. Mi smo pokvareni telefon
T: Nemoj opet vraćati pokvarenost i okrutnost u igru. Ja i ti smo na
krivom mjestu u krivo vrijeme.
K: Vjerojatno. Meni bi pasalo 18 stoljeće, Pariz, ali ništa od toga. bez
sms-a, samo pisma
T: Znaš da nisam na to mislio...
K: Znam da nisi, šalim se. Ja sam uvijek na krivom mjestu u krivo
vrijeme ,ali na to se nikad ne navikneš
T: Šališ se? Koja ironija da si baš taj izraz upotrijebila. Nije se
ovako trebalo dogoditi ovo sve.
K: Da, nije, stvarno nije. Sad sam već deprimirana, a to nisam planirala biti bar nekih 20
minuta.
Bio je razočaran. Nije ga smetalo odbijanje. Nije ga smetalo što se ona
pravi glupa. Smetalo ga je što je znao da je sve gotovo. Jer se tada, prvi put
nakon dugo vremena nije previše uzbuđivao oko toga što je govorila. Ništa više
nije bilo isto kao prije.
I onda se nakon par dana odlučio on njoj javiti. Iako joj po prvi puta
nije htio poslati poruku. Znao je da mora. Znao je da se i ovo kao i sve mora
prije ili kasnije dovršiti. Ali valjda nije očekivao tako jednostavan
završetak. Nije očekivao da će sve biti tako jednolično. Jer nije se radilo o
bilo kojoj curi. Radilo se o njoj.
T: Žao mi je da smo spali na ovo.
Zatim je stigao odgovor. Valjda prva iskrena stvar u dugo vremena. Nije
mogao vjerovati. Sjeo je na fotelju i u polumraku osvijetljen ekranom mobitela
čitao riječi koje su odavno trebale biti rečene...
K: I meni je žao. iskreno, ful mi je bilo super komunicirati s tobom, ali
trenutno mi je takvo stanje da ne tražim ništa vise od prijateljstva -i uopće
nije stvar u tebi. Takva je cijela situacija
T: Ok nije bed. Jasno mi je sad. Ali zar mi tad nisi mogla to reći?
K: Pa tad je bilo malo drugačije. I ja sam razmišljala malo drugačije .
Neke stvari nije lako realno odmah sagledati. Sad kužim da je vjerojatnost mala
da bi uspjelo
T: Evo još zadnje pitanje i zatvaramo tu temu forever. Zašto?
Tu je slijedilo ono što zbog čega je on znao da je otišao dalje. Znao je da to nije ona ista Kat koja ga je gledala tim predivnim smeđim očima. To više nije bila ona osoba kojoj se on divio. Znao je da je gotovo. I osjećao je olakšanje. Da. Samo to. Uopće nije bio povrijeđen. Valjda zato jer je previše puta do tada bio prejako povrijeđen.
K: Zato jer smo udaljeni, zato jer nam komunikacija ne valja, zato jer se napizdimo i ne pričamo, zato jer imam sjeban faks i stalno učim i nemam život, a kamoli društveni život i tako sve pomalo
I to je bilo to. Ona je postala netko drugi. Ali to do ovog trenutka
nije ni sama htjela priznati. A on je također postao netko drugi. On je postao
osoba koja se mogla samo ponositi sama sobom. I ponosio se. Bio je sretan zbog
svega što je postigao i zbog toga kakav je. Znao je da je, ma koliko to
umišljeno zvučalo, daleko ispred nje.
T: ja iz srednje ne bi prepoznao sebe sad. toliko sam se promijenio. I
sve mi je to još malo čudno. Nisam se navikao na novog sebe. Ali sviđa mi se...
K: O, vidi ti Narcisa. i ja sam se promijenila, ali neke stvari uvijek
ostaju iste ma koliko mi šutili o tome.
T: Koje to stvari?
K: A svakakve stvari. Odoh ja u krpe ako ne želim propustiti sutrašnji
dan. Laku noć.
To će biti zadnja poruka koju će izmijeniti duže vrijeme. Hoće li im se
putovi opet sresti teško je reći. Ali ukoliko se i sretnu on je sada netko
drugi. Ona je netko drugi. I više nikad neće biti isto kao dok su zajedno u
klupi smišljali slijedeću avanturu. Ta vremena srednje škole su gotova.
Tužno? Da.
Bolno? Možda.
Oslobađajuće? Ne možete ni zamisliti koliko!
žao mi je... znam da je ful teška ova situacija, ali je bar zeru lakša ako se o tome popričalo.