Već neko vrijeme nisam napisao nešto o sebi. Pisao sam o projektu na kojem radim, o Severini, ali o sebi nisam… Pa pogledajmo što se točno događalo… Za početak tu je bio bal, događaj koji je najavljivan vrlo spektakularno ispao je upravo suprotno. Svejedno, zabavio sam se… nije bitno gdje si nego s kim si. A onda sam na faksu imao kolokvije (zasada 2 položena, čekam ishod trećega…:) U redakciji fakultetskog portala su se dogodile neke promjene, tako da sad opet aktivno pišem… Moglo bi se reći da je sve bilo savršeno. Ali kako to inače biva – iako je sve išlo super ja se nisam baš tako osjećao. Nimalo. Zapravo sam se vrlo čudno osjećao. Imam osjećaj da moja prva godina na fakultetu polako prolazi i znam da će uskoro završiti i to me malo bedira. Bedira me što više neću viđati većinu ljudi koje sad viđam. Naravno biti će super biti doma… there's no place like home… ali najviše se bojim kako će to biti opet se vratiti u staru ekipu. Kako će biti viđati ljude iz srednje škole… kako će biti vidjeti upravo onu curu koju želiš vidjeti ali želiš biti što hladniji da to ne shvati. druga godina faksa… nova sezone u kojoj će definitivno biti manje likova. Tko će ostati, tko će otići remains to be seen …ipak znam da će biti sve samo ne dosadno… a na kraju krajeva, baš to i želim :)

Svi ljudi žele biti dijelom nečeg većeg. Možete li zamisliti kako je biti dijelom najveće svjetske međunarodne studentske organizacije?

AIESEC, organizacija prisutna u 92 zemlje svijeta na više od 750 sveučilišta, koja unaprijeđuje međunarodno kulturno razumijevanje i suradnju na globalnoj razini kroz program međunarodne razmjene koji pruža priliku tisućama studenata završnih godina i ranih diplomanata da žive i rade u drugom okruženju. Možete li zamisliti kako je motivirajuće raditi na projektu za koji ste sigurni da će unaprijediti turizam vaše regije, te istodobno pridonijeti promociji cijele države?

AIESEC Rijeka organizira projekt pod nazivom „Tourism Development Project“. Cilj projekta je promocija turističkih potencijala kvarnerske regije.

Program će okupiti grupu od 3 studenta iz Skandinavije i iz zemalja sa Njemačkog govornog područja koji će kroz zajednički rad i razmjenu ideja moći steći značajno profesionalno iskustvo. Studenti će raditi na marketingu, unaprjeđujući razumijevanje želja samih turista. Kako bi bili u mogućnosti u što boljim uvjetima ostvariti komunikaciju sa poslodavcem projekt će se odvijati u svibnju i lipnju, dakle van sezone. Studenti će raditi u Hotelima Omišalj d.d., Hotelima Punat d.d., te u turističkoj agenciji Atlas Malinska. Prezentacija turističkih lokacija kvarnerske regije, te uspostava brojnih kontakata sa inozemnim turističkim organizacijama predstavljaju temelj ovog projekta. Kroz taj projekt se želi promijeniti predrasude o našoj zemlji i predstaviti našu zemlju i našu bogatu kulturu u najboljem svijetlu. Vrijeme je da prestanemo govoriti o turizmu kao o najvećem potencijalu naše zemlje, dok istovremeno gledamo kako se druge zemlje sa mnogo manje potencijala nevjerojatnom brzinom turistički razvijaju.

Činjenica je kako mladim, sposobnim ljudima u Hrvatskoj nakon što završe fakultet nedostaje praktično iskustvo. Nakon što inozemni studenti dođu u Hrvatsku na praksu, AIESEC je u mogućnosti poslati hrvatske studente na međunarodnu razmjenu, odnosno na stručnu praksu menadžment ili turističkog profila u inozemstvo, u strane kompanije. Na taj način hrvatskim studentima ukazuje se jedinstvena prilika da steknu novo iskustvo i praktično znanje. Stručne prakse bi ih učinile mnogo atraktivnijim za buduće poslodavce. Također, na taj način njihov doprinos razvoju našeg turizma bio bi mnogo veći.

Uz međunarodnu razmjenu studenata AIESEC će organizirati seminar/radionicu koji će obuhvaćati neku od aktualnih tema iz turizma. Seminar će sadržavati niz predavanja i radionica, a predavači će biti poznati hrvatski menadžeri, profesori i stručnjaci. Cilj seminara je usavršavanje postojećih i stjecanje novih znanja kao i razmjena iskustva sa kolegama iz struke. Seminar će se održati početkom lipnja. Značaj ovakvih seminara je najveći za studente turističkoga smjera, jer je vrlo mali broj takvih seminara kroz godinu kojima mogu prisustvovati i koji dopunjavaju njihova dotadašnja znanja.

Za kraj bi trebalo naglasiti kako su partneri projekta Ekonomski fakultet u Rijeci i Regionalna razvojna agencija – PORIN ujedinili svoja znanja u cilju ostvarivanja ovog projekta i njegovih pozitivnih rezultata.

Cimer sluša zadarske lokal-patriotske pjesme (one koje slušaju iseljenici i full stari ljudi), dok ja sa slušalicama slušam normalnu glazbu (koju sluša većina naših vršnjaka). My God! Kad će više ljeto, kada ću opet imati mir? Sutra imam kolokvij iz marketinga. U busu sam sad pročitao… čini mi se da ću cijelu noć i jutro učiti jer hoću imati 5 iz marketinga. Ajde, bar mi je full zanimljivo i zasad imam sve dodatne bodove (svaki sat pišemo test sa gradivom od prošlog puta). Uglavno ppl, sretan vam Uskrs, uživajte… ja se bacam na segmentaciju tržišta ;)

Nije li predivan onaj osjećaj kada tek počinješ osjećati nešto više prema nekoj curi i svaka poruka ti full puno znači? Nije li užitak opet biti pun znatiželje i svakim danom sve više otkrivati? Nevjerojatno je kako te tako nešto može oraspoložiti… Nevjerojatno je kako tek nedavno shvatiš da ti je napeta cura koju si upoznao prije pola godine… Baš sam sretan… Valjda je i ovo proljeće utjecalo na mene. Jedino je bed što imam kolokvij u srijedu, ali valjda ću i to uspjeti srediti. Jedva čekam ljeto… sunce, more. Ali opet… onda ću se morati na dva mjeseca oprostiti od nove ekipe. Na dva mjeseca uzeti godišnji od života koji si ovdje stvaram i vratiti se right back where I started from… u Zadar. A onda, nakon ljeta, nova akademska godina, novi likovi, nove ljubavi. Can't hardly wait… a uživam u svakom trenutku :)

Jučer, dok sam prolazio gradom vidio sam dečka i curicu kako se igraju sa loptom. Potpuno bezbrižno, bez ikakvih problema, samo im je bilo bitno da se zabave. Pa, ta bezbrižna vremena davno su prošla… Imam osjećaj da je sve postalo kompliciranije. Pa čak i svakodnevne stvari. Nekad sam slušao glazbu i gledao TV, a sad slušam iPod i gledam plazmu. Ili ne gledam, jer mi je doma, u Zadru. Znam da zvuči čudno, ali kada se navikneš na neke stvari teško je vratiti se korak natrag. Kada upoznaš onu jednu savršenu curu teško je ne uspoređivati sve sa njom. Zašto uopće toliko očajnički želimo nešto više kada znamo da će to sve pokvariti? Bismo li se možda trebali zadovoljiti sa nečim prosječnim kada istovremeno znamo da ne bi bili sretni u tom slučaju. Ponekad mislim da bi najbolje bilo da se neke stvari nisu ni dogodile kao u filmu „Butterfly effect“. Da se nisi okrenuo taj dan u školi i počeo pričati sa njom. Da si joj rekao kako ne želiš sjediti sa njom, godinu dana poslije, iako si bio najsretniji kada ti je to predložila. Bi li sada bio sretniji?

Večeras idem na jedan fare-well party iliti oproštajnu. Zašto svi odlaze? Zašto je sve tako fucked-up?