pet - 23.03.2007, objavio tom2y 23. ožujak 2007 20:42:00
Slika na MojBlogu
Danas je bio predivan dan... jutros sam pokupio novi broj Lidera iz poštanskog sandučića, otišao na faks, kasnije išao do office-a... onda sam bio u Indexu na ručku, sa jednom curom iz AIESEC-a iz starije generacije koju baš nisam poznavao. Kasnije smo otišli pješke na Trsat na kavu.
...
bit svega je da mi je došlo da odem doma u Zadar.
I idem :)) yay!! U 22:30 mi je bus i vraćam se u Rijeku u utorak.

Jedva čekam doći doma! :)
 


24. ožujak 2007 0:07:00, seeker

Izgleda da si pokupio neke loše navike... :) Samo se ti odmori i uzivaj doma!!!!

24. ožujak 2007 17:16:00, tom2y

lethargice, thx :) it was safe&sound! seeker... a sto ces, s kim si takav si :)) doma me dočekao čopor haskija, predivni su :D

25. ožujak 2007 21:45:00, special_girl

uživaj, nigdje nije ljepše nego doma :))

27. ožujak 2007 13:39:00, tom2y

i jesam uzivao :) but, all the good things must come to an end... veceras idem natrag u Rijeku..

4. travanj 2007 20:51:00, tom2y

update: sutra u 16h idem opet doma - za Uskrs! :)) weeee

sub - 10.03.2007, objavio tom2y 10. ožujak 2007 3:05:00
Slika na MojBlogu

Sjećate se siječanjskog posta kada sam rekao da moram poslati CV za Brand Ambassadora Tuborg Greena? E, pa ta priča ima svoj nastavak koji nisam stigao ispričati…

Nakon poslanog CV-ja (koji me btw impresionirao dok sam ga pisao, shvatio sam da sam stvarno radio dosta toga relevantnog :)) u 2. mjesecu su me pozvali na intervju koji se održavao u Matuljima, blizu Rijeke. Pošto znam da je jedan frend iz AIESEC-a radio nešto slično za Red Bull razgovarao sam sa njim o tome što bi posao trebao biti i što bi me mogli pitati na intervjuu. Na intervju (koji se održavao usred projekta koji sam radio i normalno bio sam premoren) sam došao poprilično samouvjeren [op.b. kao inače nisam]. Kada sam došao i predstavio se rekli su „aaa ti si Tomislav, tebe je Vanja htjela upoznati“ (Vanja iz Imago marketinške agencije), naravno što reći, jasno je da me je već to užasno motiviralo. Ostatak intervjua je super prošao, a kasnije sam sa hostesama koje sam upoznao išao na ručak u Opatiju (njihova menza je btw pravi restoran sa pravom hranom). A onda sam otišao u Zadar odmoriti se od svega i par dana poslije uslijedio je poziv iz Carlsberga da mi kažu kako sam dobio posao! Tako je, ja – Tomislav sam sada službeno Tuborg Green Brand Ambassador! U četvrtak i petak smo imali kick-off u Delnicama u hotelu Risnjak (u kojem sam bio na zimovanju u 7. ili 8. osnovne i bilo je super sjetiti se svega). 26 ljudi iz cijele Hrvatske, uključujući i koordinatorice hostesa, ljude iz Carlsberga, te Imaga.  Ekipa me stvarno oduševila, skompali smo se bez beda. Iz Rijeke su od hrpe prijava kako su nam rekli izabrali nas trojicu. Iako su u početku zacrtali dvoje ambasadora, kažu da smo im bili tako super da se nisu mogli odlučiti! Sve je bilo plaćeno i mogli smo naručivati što god smo htjeli na račun firme. Prošli smo malo đir i po Delnicama, pa smo se i slikali sa jelenima i srnama :) uglavnom sve skupa preoduševljen sam sa svim i jedva čekam da počnemo raditi promocije!

I izgleda da je stvarno istina da kada ti se jedna vrata zatvore, druga se otvore, činjenica je da ponekad trebaš znati kada nastaviti ulagati energiju u nešto, a kada krenuti dalje. Mene je ovaj korak doslovno preporodio!

 


10. ožujak 2007 8:49:00, lethargica

:)) Sada znaš da je sve ostvarivo! Čestitke!

10. ožujak 2007 17:56:00, schmarta (Neregistriran) (Neregistriran)

Nisam sumnjala u tebe!;) Samo naprijed, nemoj se sad umisliti i zaboraviti na svoje prijetelje, pogotovo jer vole Tuborg:)

10. ožujak 2007 18:04:00, tom2y

:) ma da bas cu zaboraviti na vas :)

11. ožujak 2007 21:56:00, maya (Neregistriran) (Neregistriran)

Ciao ;) Drago mi je da si dobio posao u Tuborgu, to je stvarno super prilika i iskustvo. Ali jedno me muci, evo sada procitam tvoj govor sa izbora ponovo, i onda procitam tvoj post iznad govora, i nije mi jasno ??? Jer ako ti je toliko stalo do organizacije, zar su lazni osmjesi jaci od te tvoje motivacije i ljubavi prema necemu u sto si ulozio puno truda, rada i vremena ??? Uglavnom, ima jedna dobra stara poslovica koja kaze : " Sto te ne ubije, ojaca te!" Nadam se da si iz ovih izbora izasao jaci nego si bio i da ces imat puno uspjeha sa Tuborgom ;) Vidimo se...:)

11. ožujak 2007 22:49:00, special_girl

joj, kolko tu dugo nisam bila... čestitam na poslu :)

12. ožujak 2007 0:14:00, tom2y

@ Maya, nisu lažni osmjesi jači od motivacije, ali mislim da je vrijeme da malo stanem na loptu i trenutno se super osjećam, a u zadnje vrijeme sam se samo brinuo oko necega u AIESEC-u i to ne oko pravih stvari, vec je to vise bilo oko neke politike i lobiranja na koje sam morao odgovoriti. ne zelim finalno reci da odlazim iz AIESEC-a, ali trenutno mi to nije prioritet i zelim ici korak dalje... sa izborima sa zadovoljan i da sam znao da necu proci svejedno bi sada opet izabrao isti put. hvala na dobrim zeljama! :) @ special, pa di si ti? sad sam vidio da si nesto napisala u 1.mj... duugooo te nije bilo! hvala! hvala!

12. ožujak 2007 9:48:00, desert_rose1

Čestitam ti na uspjehu.. ;))

pon - 05.03.2007, objavio tom2y 5. ožujak 2007 23:47:00
Slika na MojBlogu

17:10
 
    Sve stvari su se u tom trenutku posložile. Bilo mi je na trenutak jasno kako je još jednom sve upravo onako kako se treba odvijati. No odjednom mi nije bilo svejedno. Odjednom sam želio opet biti taj koji će dati sve što može za viši cilj. Postao sam lik koji sam stvorio. Ili je taj lik stvorio mene? Je li to uopće bitno…. Sada je odlučeno. Znam da će se sada moj život odvijati u drugom smjeru. Postoje drugi prioriteti. Postoje druge opcije. Osjećao sam se gotovo kao da napuštam srednju školu i da više ništa neće biti isto. Opet sam bio na početku. Ali ne na početku bez osnove, sada sam već znao tko sam. Znao sam što želim. Znao sam da je svaki lažan osmjeh koji sam danas vidio znak da je vrijeme da nastavim dalje… a za to sam spremniji no ikada.


16:40

    „Dok sam stajao u AIESEC uredu promatrao sam nagrade za postignuća prethodnih generacija. Promatrao sam slike starih potpredsjednika. Promatrao sam stara obilježja delegacije sa konferencija. I dirnulo me što znam da sam dio te velike AIESEC obitelji. Toliko je ljudi dalo svoj studentski život za AIESEC. Toliko je ljudi pokušavali dati više, napraviti još bolje i pritom se i zabaviti. Uspjeli su nakon svega ostati odlični prijatelji. Uspjeli su nakon svega očuvati tu neizrecivu AIESEC vezu koja je možda jedinstvena među svim studentskim organizacijama.

Motiviralo me to što znam da će jednom naše slike gledati budući AIESEC-ovci koji uopće neće znati kako se zovemo, odakle smo i gdje smo trenutno. Neće znati što smo sve postigli ili koliko smo pogriješili. Sve što će oni znati je da imamo isto AIESEC iskustvo kao i oni. Da smo proživljavali iste stvari kao i oni. Znati će da su ovi trenuci koje baš sada mi proživljavamo nešto što će pamtiti cijeli život. A sve to će imati priliku iskusiti jer mi nećemo dopustiti da se ovaj LC ugasi. Jer ćemo skupa napraviti ama baš sve što je u našoj moći da se AIESEC Rijeka ne ugasi. I nakon svega što napravite najvjerojatnije će se naći netko tko će pljuvati po vama i neće vam priznati ništa što ste postigli. 

U AIESEC sam ušao zbog iskustva. Zbog prilike da radim u organizaciji koja mi se činila zanimljivom. Polako je AIESEC postao više od toga. PUNO više od toga. Ostao sam u AIESEC-u zbog ljudi. Ljudi koji su mi najveća motivacija i razlog zbog čega se kandidiram za predsjednika. Kroz ovih godinu i pol dana koliko sam u AIESEC-u potpuno sam se promijenio. Mogu reći da sam postao bolji čovjek. Bilo je mnogo trenutaka kada sam se zapitao zašto to radim i je li sav trud vrijedan toga? Bilo je trenutaka kada sam se čudio sam sebi i svojoj volji i upornosti. No samo jedan trenutak proveden na konferenciji ili u uredu je sasvim dovoljan da se uvjerim da je definitivno vrijedno. Trenutak dok potpuno iscrpljen doma čitaš poruke sa konferencije je ono što ti nevjerojatno daje snagu. Puno su mi puta rekli odustani, ionako nećeš uspjeti. Sama činjenica da nikad nisam odustao me je već dovela na pola puta do og cilja.

A sad je došlo vrijeme da poduzmem slijedeći korak. Vrijeme da vratim AIESEC-u sve što sam dobio. Winston Churshill je rekao kako uspjeh nije nikad finalan, niti je neuspjeh fatalan, hrabrost je ono što je važno. Čestitali su mi na hrabrosti za kandidaturu, a ukoliko danas budem izabran, to je tek početak hrabrog ponašanja. Teška vremena su pred nama. Naš lokalni odbor je već drugu godinu pred zatvaranjem. Firme nemaju dovoljan interes za praktikante niti sponzorstva. Ali znam da ćemo zajedničkim radom uspjeti promijeniti stanje na bolje. Uvjeren sam kako će svatko od vas dati zadnji atom snage za ovaj lokalni odbor. Goethe je rekao što god možeš učiniti ili sanjaš da možeš, započni to raditi. Odvažnost je genijalna, moćna i čarobna. Imam viziju AIESEC-a Rijeke kao najsložnijeg lokalnog odbora sa velikim rezultatima. Počnimo raditi na tome već danas. Ovog trenutka, SADA se odlučite kako ćete baš vi biti pokretač promjena. Neka AIESEC bude udruga studenata, a ne dio korporativnog sivila. Nije bitno da ja prođem za predsjednika, bitno je da želite izabrati upravo mene da vas vodim kroz slijedeću godinu. Želim vratiti starije članove, želim u AIESEC-u ponovo vidjeti ljude koji su nekad davali sve od sebe a sada ih nema. Želim da o AIESEC-u pričaju sa poštivanjem i divljenjem. Želim da budemo otvoreni prema svim studentima. Želim da radimo projekte koji će postizati nacionalnu medijsku pokrivenost. Želim da se svatko od vas ponosi što je AIESEC-ovac i što je dio ovog lokalnog odbora. Želim pružiti ovom lokalnom odboru vjeru u budućnost.

Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova rekla je Eleanor Roosevelt. Ja čvrsto vjerujem u AIESEC Rijeku i čvrsto vjerujem u svakog od vas.“
 


6. ožujak 2007 21:20:00, schmarta (Neregistriran) (Neregistriran)

clap,clap,clap...:)what a Jack Welch you could be;)...