pet - 31.03.2006, objavio tom2y 31. ožujak 2006 0:09:00
Slika na MojBlogu
'Cause it's a bittersweet symphony, this life
Trying to make ends meet
You're a slave to money then you die
I'll take you down the only road I've ever been down
You know the one that takes you to the places
where all the veins meet yeah

No change, I can't change
I can't change, I can't change
But I'm here in my mind
I am here in my mind
But I'm a million different people
from one day to the next
I can't change my mind
No, no, no, no, no, no, no,no,no,no,no,no(fading away)

Well I never pray
But tonight I'm on my knees yeah
I need to hear some sounds that recognize the pain in me, yeah
I let the melody shine, let it cleanse my mind, I feel free now
But the airways are clean and there's nobody singing to me now

No change, I can't change
I can't change, I can't change
But I'm here in my mind
I am here in my mind
And I'm a million different people
from one day to the next
I can't change my mind
No, no, no, no, no, no, no
I can't change
I can't change it

'Cause it's a bittersweet symphony, this life
Trying to make ends meet
Trying to find some money then you die
I'll take you down the only road I've ever been down
You know the one that takes you to the places
where all the veins meet yeah

You know I can't change, I can't change
I can't change, I can't change
But I'm here in my mind
I am here in my mind
And I'm a million different people
from one day to the next
I can't change my mind
No, no, no, no, no

I can't change my mind
no, no, no, no, no,
I can't change
Can't change my body,
no, no, no

I'll take you down the only road I've ever been down
I'll take you down the only road I've ever been down
Been down
Ever been down
Ever been down
Ever been down
Ever been down
That you've ever been down
That you've ever been down
 


pon - 27.03.2006, objavio tom2y 27. ožujak 2006 22:19:00
Slika na MojBlogu
Please insert a suitable emotion or a reaction according to your current beliefs.
 


pon - 20.03.2006, objavio tom2y 20. ožujak 2006 16:40:00
Slika na MojBlogu
...Evo nas samo nekoliko sati od kalendarskog proljeća :) Odlučio sam to proslaviti novim dizajnom koji je nakon duuuugo vremena crno-bijelog dizajna napokon pun boje... i to zelene ;) Pa sretno vam svima proljeće!

Music: "Jump" - Simple Plan
 


20. ožujak 2006 21:19:00, abercrombie

a da napokon i zatopli...

21. ožujak 2006 15:03:00, samba

u nas je još južinavo...sivo i odurno...Mordor

pet - 17.03.2006, objavio tom2y 17. ožujak 2006 0:01:00
Slika na MojBlogu

Zašto te uvijek ljudi razočaraju u trenutku kada su ti najpotrebniji? Imaš osjećaj da nekoga poznaješ, imaš osjećaj da ste povezani na nekoj razini. Ali shvatiš da očito niste. Prolaziš hodnikom, sretneš je i misliš reći samo „bog“ jer ne znaš kako bi trebao reagirati u toj situaciji, ali ona stane da popričate. Dok drugi dan sretneš je i ona jedva da ti kaže „bog“ a kamoli da bi popričali. I što sad? Naravno da se zapitaš je li sve to bilo lažno? Jesu li svi osmjesi bili na silu, je li sva ta prisnost samo pokušaj da se osjećate manje usamljeno? A najgore je što si prvi put iskreno rekao sve što misliš i nisi ni malo pokušavao okolišati. Bio si ti. Bio si iskren. Popušio si. Očito. Jer ona ipak ima dečka zbog kojeg te prije nije ni htjela pozdraviti kao inače... a takva je osoba da neće varati dečka. Pa barem ga neće varati fizički, a ono dublje, ma to ni nije bitno, jelda? Svi zajednički trenuci ništa nisu značili... ma i zašto bi, kada očito ti nešto umišljaš. Misliš da ste barem prijatelji, unatoč tome što ti nešto više osjećaš, ali očito niste ni to. Ništa od toga ne postoji. Ti si na kraju dana samo kolega sa faksa – kreten koji je tu kad joj treba potpora. Kad sa njom treba ići kupiti dar za frendicu, iako si full umoran i ne da ti se, ipak ideš. Kada je posvađana sa njim ti si tu, kao zadnje jebeno odredište na karti iskrenosti koja očito nikada nije ni postojala... pa zar si toliko jadan da umišljaš nešto što ne postoji... ili, možda, možda ipak nisi. Jer to vide i drugi ljudi. Znaju što se događa. Sve je svima jasno osim tebi. Jedini si tu kojem ama baš ništa nije jasno a najvjerojatnije niti neće biti još dugo vremena. I zašto se onda ne bi zapitao čemu ta jebena iskrenost?! Pa ipak si ti taj koji je u srednjoj popušio jer nije bio iskren... a tko zna, najvjerojatnije bi popušio i da si bio iskren. Jer si jadan, ma nisi zapravo. Ona ne shvaća što ima u tebi. Ali shvatiti će uskoro. To ti obećajem. Shvatiti će kada joj ne budeš poklanjao toliko pažnje. Kada je ne zagrliš slijedeći dan kad se nađete. Onda će joj valjda biti jasno i valjda će joj to nedostajati. A možda i neće. Jebiga. Sve ovisi o trenutku. Sve ovisi o ljubomori koju možda i sada, ovaj trenutak dok je ona još sa njim, ti umišljaš. Osveta je valjda nešto što svi prije ili kasnije želimo. Želimo biti pobjednici. Dokazati suparničkoj strani da smo bili u pravu. Ali rijetko kad to zapravo i doživimo. Taj slatki trenutak kada možemo reći „told you so“ koji je istovremeno ispunjen gorčinom jer žališ što uopće imaš razloga da joj to kažeš....

 


sri - 01.03.2006, objavio tom2y 1. ožujak 2006 1:15:00
Slika na MojBlogu
Kada puno vremena (hmm, sve vrijeme zapravo) posvetiš nekom projektu i kada si 24/7 sa nekim ljudima to iskustvo mora biti intenzivno. Upravo takav je bio i ovaj projekt na kojem sam radio – IntWeek. Projekt smo radili povodom karnevala i vrhunac je bio povorka (zapravo izlazak nakon povorke, ali dobro, budimo službeni). Možda ste vidjeli neke plavo-narančaste kockice, e pa to smo bili mi, a tih 40 kockica je bilo užasno naporno napraviti. Imali smo delegate iz Malezije, Novog Zelanda, Kanade, Francuske, Italije, Slovačke i naravno – Hrvatske. A što je još bolje, svi su bili prezadovoljni sa organizacijom. Uz hrpu posla koji je trebalo obaviti, ja sam još bio i bolestan, ali svejedno, ipak sam uspio i izlaziti svaku večer sa delegatima. Najčudnije sada je zapravo što je projekt gotov i što više nisam non-stop sa ljudima sa kojima sam na njemu radio, a niti sa delegatima (sa kojima sam se stvarno super skompao :) Zanimljivo je kako nešto tako naporno i tako teško može u isto vrijeme biti nezaboravno iskustvo koje ne bi nikad propustio. Ne smijem zaboraviti da sam čak dobio i novi nadimak, Talijani (koji su btw. svima smišljali nadimke) su me prozvali Birre (op.b.* množina od piva na tal.) jer sličim na njihovog frenda koji isto kao ni ja ne pije pivo (WTF, I know :) Ovo mi je bio prvi put da sam u povorci i bilo je nezaboravno. Iako mi se tjedan dana prije nije išlo, sad mi je full drago da sam ipak išao. Ali eto, all the good things must come to an end i tako je i ova, no mislim da ću svoju prvu karnevalsku povorku dugo pamtiti ;)


*op.b. – opaska blogera, haha
(na slici, u boji je Jan - cura sa Novog Zelanda, porijeklom sa Tajlanda)