sub - 12.02.2005, objavio tom2y 12. veljača 2005 14:52:00
Slika na MojBlogu

Fame, as you may know it

Dok sam gledao Kleopatru na RTL-u shvatio sam kako je tanka granica između vladara u povijesti i današnjih celebrityja. Svi su znali za njih, klicali im i htjeli na bilo koji način biti povezani sa njima. Tako je i danas sa zvijezdama. Trenutno je aktualan slučaj vanbračnog djeteta poznatog zadarskog pjevača. Osobno znam majku tog djeteta i u potpunosti je podržavam što traži prava za svoju curicu, ali smatram da se to moglo obaviti sa manje medijske pozornosti. Jasno mi je da je tako ona dobila jednu osminu naslovnice – što najvjerojatnije inače nikako ne bi mogla dobiti, ali je li to svega vrijedno. Kako će biti tom djetetu kada malo odraste i počne sve to shvaćati? Kada ljudi budu šaputali iza njenih leđa i kada su budu okretali za njom. Ima li ta majka pravo ubaciti dijete u okrutan vrtlog tračeva? Jer mi ljudi smo takvi, volimo izmišljati priče o drugim ljudima da bi nam život bio zanimljiviji. Da bi imali o čemu pričati na subotnjoj špici. Nekada je bilo drugačije, kada je Kleopatra stavila pod noge Cezara njihovog sina, on je mogao odlučiti da ga ubije ili da ga primi. I kada ga je primio time je priznao da je njegov otac. Narod je mogao pričati što je htio o Kleopatri, ali je ona imala vlast, živjela je iza debelih zidina i oni joj nisu ništa mogli. Današnjim zvijezdama nije baš lako, paparazzi snimaju svaki njihov korak, svaki zalogaj, svaku pogrešku. I dok mi, obični mali ljudi, kada napravimo pogrešku možemo brzo zaboraviti na to, zvijezde mediji svakodnevno podsjećaju da su pogriješili. Njihovi potezi se analiziraju, pišu se stranice pune pretpostavki zašto i kako su mogli. Želimo da nam plemstvo bude nepogrešivo, da nam budu uzori. I kada naprave neku pogrešku, ako sud javnosti odluči da je ona prevelika, mogu ih uništiti kao što su ih i digli na pijedestal zvijezde. Budu ismijani, osramoćeni i rijetki su zapravo dovoljno jaki da se opet vrate, ali ima ih. Severina je nakon što je njezin video izašao u javnost odlučila da neće pokleknuti, i da će svima pokazati kako je jača nego ikad. I ja joj odajem počast zbog toga. Ljudi ne vide zvijezde kao obične ljude. Gotovo i ne pomisle na njihove obitelji jer one nisu medijski eksponirane. I zapravo ih nije briga, jer makar podsvjesno svi mi želimo biti poznati, pa im zavidimo. Svi smo mi na kraju jednaki ranjivi ljudi, samo što neke zna puno više ljudi. I sigurno se na kraju dana naše zvijezde zapitaju je li sve to odricanje bilo vrijedno ili su bacali biserje pred svinje, i nitko ih zapravo nije shvatio?
 


čet - 10.02.2005, objavio tom2y 10. veljača 2005 14:00:00
Slika na MojBlogu
....Jos ne mogu zaspati. Vec je 1 i 40, tako da za manje od 5 sati moram u skolu. Ovo pisem na mobitelu jer mi jos nije stigao novi kompjuter za sobu, a starog sam se vec rijesio. Tako da ce blogovi biti objavljeni tek popodne kad se vratim iz skole. Prekjucer sam se nakon dugo vremena dopisivao sa Kat. I ne znam kako, ali moji osjecaji prema njoj su ostali isti. Kad sam joj poslao sms izgarao sam od znatizelje da vidim sto ce odgovoriti. Hoce li. Vrijeme lijeci sve rane? Pa ne znam bas. I to sto sad gledam Okrutne namjere me podsijeca na nju jer je to bio 'nas' film kad smo se tek upoznali. Proslost bi kao trebala ostati u proslosti, ali zasto se onda konstantno vracamo u prosla vremena? Gledamo stare serije, slusamo staru glazbu, pa cak se ponekad i oblacimo retro. Zasto ne mozemo jednostavno okrenuti novi list i sve zaboraviti? Ponovo poceti, bez okova proslosti. Ili bi to bilo prejednostavno?
 


, objavio tom2y 10. veljača 2005 13:48:00
Slika na MojBlogu
Sjedim u sobi i po tko zna koji put gledam Okrutne namjere. Ne mogu spavati, a ujutro mi je skola. Jedva cekam da sve to zavrsi. Dosta mi je vise tih dizanja u 6 i 15, dosta mi je profesora koji misle da su bogovi, dosta mi je stresa. Treba mi odmor! Ne mogu vise. Pobijeci cu, uzet cu svu lovu sa racuna i otici cu na Havaje. Bit ce mi dosta za mjesec dana, a onda cu se zaposliti u nekom hotelu i cijeli cu dan bit uz bazen i upoznavati zgodne cure. A jos cu biti placen za to! Tulumi na plazi do jutra, beskrajna izlezavanja na suncu. Aaaah... Bit ce kao u raju, nikad nema zime. Boom! I evo me opet u surovoj stvarnosti. Jedan ujutro, vani minus 3, ne mogu zaspati a umoran sam i nos mi curi. Ali bar je lijepo mastati. Lijepo je na trenutak pobijeci. I znam kako ce dosta ljudi reci da im je srednja bila najbolje razdoblje u zivotu, yada, yada, yada, i mozda cu to i ja jednom reci ali sad mi je stvarno svega dosta. I need a fu**ing brake!!