....U životu često moramo birati između alternativa. Imamo izbor i moramo se odlučiti. U životu često moramo birati između savjeta koje ćemo poslušati. Potpuno oprečnih stajališta ljudi koji nam žele dobro.

Trenutno imam stvarno puno obaveza. Projekt u AIESEC-u, ispiti na faksu, održavanje računala na faksu, pisanje za portal… ma ne znam iskreno ni sam što sve ne radim. Sam sam svjesno odlučio uzeti svaku od tih obaveza iako sam znao da će mi biti teško. Uvijek to radim. Ne znam zašto.

Na trenutak sam danas stvarno zavidio kolegama sa faksa kojima je jedina briga trenutno kako će napisati ispit. Osjećao sam se tako nagomilan svime i najradije bi od svega bio odustao taj trenutak. „Tek si na faksu, brinut ćeš se kad se zaposliš.“

A onda sam kasnije pričao sa ljudima poput mene. Ljudima koji i sami imaju puno obaveza. Ljudima koji me očito razumiju bolje. Ljudima koji su tu uvijek kad ih trebam.
„Kakav bi ti život bio da ti je jedina briga faks?“

I, istina je. Znam da mogu više. Znam da ću ja jednom gledati na sve ovo sa ponosom što sam organizirao projekt i uspio srediti faks i biti sretan što kraj sebe imam ljude koji shvaćaju neizrecivu vrijednost svega toga.

U životu često moramo birati između alternativa. Između stvari koje ćemo napraviti i stvari koje nećemo napraviti. Najgore su upravo one koje ne napravimo. One zbog kojih ćemo se možda za deset godina pitati „Što bi bilo, kad bi bilo?“ a ja sada znam da neće biti te stvari koju sam mogao, a nisam napravio.

Iako je već gotovo pa kraj prvog mjeseca ovo je moj prvi ovogodišnji blog. Doček Nove godine je protekao kao svaki drugi izlazak, ali zato je pir dan prije bio fenomenalan :) U tijeku su kolokviji, ispiti samo što nisu počeli i ova je godina stvarno puno teža nego prva godina. Recimo računovodstvo koje su protekle generacije imale 2 semestra mi, bolonjci-de-jour, imamo 1 semestar, ali gradivo je ostalo potpuno isto, „Za naše dobro.“. Uz to još radim i na organizaciji projekta za karneval u AIESEC-u IntWeek o kojem više možete pročitati na intweek.mojblog.com. Prijavio sam se za posao na www.index.hr pa ćemo vidjeti hoće li od toga biti što, a spremam se poslati CV za posao kao Brand Ambassador Tuborg Green-a. Nakon ovoga bi morao dovršiti članak o koncertu Peppersa za fakultetski portal ali mi se nikako ne da.

Čudno je to, imam toliko obveza, toliko stvari može krenuti na loše, toliko ispita na faksu… ali uz sve to znam da će sve dobro ispasti. Znam da ću položiti sve ispite prije ili kasnije. Znam da je sve baš onako kako treba biti. Imam prijatelje, zdrav sam, super mi je, zašto bi se uopće žalio? Mi ljudi prečesto nismo uopće svjesni koliko nam je dobro sve dok ne postane gore… dobio sam jednu kritiku da na blogu pretežno pišem kad sam u lošem raspoloženju… i shvatio sam da je to vjerojatno istina. Tada mi treba neki ispušni ventil. Ali odlučio sam to promijeniti. Najlakše je ležati doma i biti u bedu. Raspoloženje će biti onakvo kakvim ga sami učinite. Ako ste pasivni i bezvoljni normalno je da će samosažaljenje prevagnuti.

Ali, ponekad vam je veći užitak žaliti se, zar ne?