uto - 09.06.2009, objavio tom2y 9. lipanj 2009 13:16:56

 

 


14. lipanj 2009 1:00:20, lethargica

opet ništa ne pišeš...katastrofa :)

17. lipanj 2009 20:20:00, mp13zadar

ejjj, pa di si ti????

2. rujan 2009 3:20:20, babun

http://tonkicapalonkica.mojblog.com/p-blogeri-na-rostilj-spremni/194585.html

čet - 07.05.2009, objavio tom2y 7. svibanj 2009 11:14:25

 


MusicPlaylistRingtones
Music Playlist at MixPod.com

 

 

"Razlog što to niste osjetili je činjenica da ne postoji. Ono što vi zovete ljubav su izmislili ljudi poput mene da prodaju najlonke. Rodiš se sam i umireš sam i ovaj svijet samo nabaci hrpu pravila da bi zaboravili te činjenice. Ali ja nikad ne zaboravljam." nastavio je Don, uzeo svoj šešir i nonšalantno dodao "Živim kao da sutra ne postoji, zato jer ne postoji." Jako brzo korak mu se izgubio u stotinama koraka Avenije Madison. Bio je jedan u mnoštvu, no jedan od rijetkih koji je vidio iza kulisa modernog savršenstva svakodnevice šezdesetih.

Zaklopio sam laptop svjestan da sam upravo gledao svoju budućnost u prošlosti. Nije mi se pisalo, nije mi se čitalo, kao da sam ostao izražajno neizražen. Činjenica je da je možda čak facebook bio dio tog razloga. Na neki način se izraziš, no bez prevelikog truda. Naravno da nisam nikad objavio link na blog tim "prijateljima" jer je ovo nešto puno dublje.

Apsolventska godina je nešto najbolje što mi se dogodilo. U ovoj sam se godini u velikoj mjeri "posložio". Još jednom je sve ispalo upravo onako kako je trebalo ispasti. Za par mjeseci ću biti negdje. Put u London mi je otvorio vidike i shvatio sam da se stvarno svašta može dogoditi.

A nešto čudno se dogodilo i kad sam vidio da smo ja i Kat postali prijatelji na fejsu. Vjerojatno sam je prije godinu i pol kad smo komunicirali dodao ali me nikad nije odobrila. Zašto se na to sad odlučila ne znam iskreno. Nakon toga sam joj poslao poruku čisto da je pitam što ima ali odgovor nisam dobio. Some things never change. Ipak nešto što se promjenilo je da sad napokon više ne trzam na nju. Da, govorio sam to već prije ali sada je to definitivno postala stvarnost.

Stvarnost će uskoro postati i moja karijera u advertisingu. Napokon ću biti još više iza kulisa. Stvarati potrebu, smišljati žudnju, kreirati iluziju modernog savršenstva svakodnevice. Samo za razliku od Dona, moja je svakodnevica puno dinamičnija.

 

 


14. svibanj 2009 16:49:21, lethargica

Eh da... konstantno neka previranja i pitanja. Ali, znaš što? Jednostavno se treba prepustiti i uživati...bez previše pitanja i razmišljanja. Čitala sam prije jednu knjigu u kojoj je jasno rečeno da smo svi sami i da trebamo pustiti svu tu iluziju koju su nam drugi stvorili, da nikoga ne trebamo i sl. Kada sam to pokušala primijeniti, tako sam se rasplakala da sam zaključila da ne mogu i da me to jako jako plaši. Slažem se da je istina, zapravo to je jedini način da se oslobodiš, jer ovako si stalno ovisan o drugima, ali jednostavno smo svi jako jako naučeni na ono što smo vidjeli od drugih. Opet, ako sve u životu promatraš kroz tu prizmu (samoće i ostaloga o čemu govori), onda ne znam...čemu ikakav međuljudski odnos ako se nećeš tome radovati?! Nakon dubokih razmišljanja odoh si složiti topli sendvič. :)

sri - 06.05.2009, objavio tom2y 6. svibanj 2009 2:35:30

 

 

 

naslov ove pjesme je odgovor na jednu poruku uz dodatak - ali, vratit će se :)

 

T.

 


pon - 05.01.2009, objavio tom2y 5. siječanj 2009 21:43:31

Ovo će biti zanimljivo - dokumentarac o dizajnu stvari kojima smo svakodnevno okruženi...

 


6. siječanj 2009 1:13:27, lethargica

Negdje sam u sredini što se tiče želje za gledanjem ovoga filma. No svakako hvala na informaciji!

sri - 31.12.2008, objavio tom2y 31. prosinac 2008 19:55:24

Želim Vam puno sreće, zdravlja, ispunjenja želja i naravno love ;)

 

 


1. siječanj 2009 23:06:58, tamara (Neregistriran)

a znala sam!! pročitam tekst u readeru, al ne vidim sliku, i onda pomislim kako si sigurno stavio cover! i eto ga! a lipi je :)
sn

5. siječanj 2009 21:49:24, tom2y

;) hvala, sn i sr!

sub - 04.10.2008, objavio tom2y 4. listopad 2008 21:17:38

 

Htjeli mi to priznati ili ne prijelomni trenuci u životu se dogode bez ikakvog upozorenja. Možemo planirati svaki detalj našeg postojanja. Možemo vizualizirati budućnost nadajući se da svemir čuje naše želje. Ali veliki trenuci nas gotovo uvijek uhvate nespremne.

Sjedili smo na Korzu kao i bezbroj večeri prije te. Pričali o istim stvarima kao i bezbroj priča prije. No taj trenutak je bio presudan. Jedan kratki dio beskonačnosti koji je mogao u potpunosti izmijeniti sve na što sam navikao. Sve što jesam.

Zaista je čudno kako se stvari prije velikih događaja poslože. Kao da još jednom igramo na strani sudbine tu lucidnu igru života. Pitate li se ikad na što su mislili ljudi o kojima ste čitali u crnoj kronici? Kako su se u tom trenutku osjećali? Što ih je natjeralo da se ponesu kako su se ponijeli? Je li to što čitate jedina strana istine?

Kao i uvijek bitno je ono što postanemo poslije. Dozvolimo li tom događaju da nas definira ili ga samo prihvaćamo kao mali komadić ogromne slagalice koja će se posložiti u našu korist kada to najmanje budemo očekivali.

Dok smo stajali na prljavoj riječkoj ulici počeo sam shvaćati da je možda izdaja za koju smo mislili da neće nikada biti oproštena zapravo samo krivo odigrana karta u krivim okolnostima. Je li Juda suprotno našem vjerovanju možda bio jedan od rijetkih koji je vidio veliku sliku? Bi li se Brut drugačije ponio da nije pao pod utjecaj krivih ljudi? To možda nikada nećemo doznati ali sigurno je da se na muci poznaju junaci. Pa makar mislili da su antijunaci. Nekada malo sive nijanse čini veliku razliku. Katarza obojana u sivo koja predstavlja malo boje u crno-bijeloj stvarnosti.

Htjeli mi to priznati ili ne prijelomni trenuci u životu se dogode bez ikakvog upozorenja. Bez promo spota, bez kul glazbe u pozadini, bez nepogrešivo grešnog osmjeha broj tri manekenke koja gleda na vas. Na kraju dana je na svakome od nas da odlučimo kako ćemo gledati na njih.

 


7. listopad 2008 22:58:07, schmarta (Neregistriran)

so true...hope those moments put us in the right direction and with the right people...

3. studeni 2008 0:27:27, lethargica

Mislim da ljudi predosjećaju da će umrijeti nešto prije nego se to dogodi. Sve ostalo samo zamišljamo i želimo, a ono se opet odigra na neki drugi način. Gotovo sve što se planira (npr. kako provesti određeni dan) padne u vodu....mislim da se samo trebamo prepustiti i svaki trenutak provesti najbolje što možemo, odnosno prilagoditi se situaciji ma kakva ona bila i u svakoj pronaći nešto pozitivno? "Možemo vizualizirati budućnost nadajući se da svemir čuje naše želje." Pretpostavljam da je ovo rezultat čitanja/gledanja "The Secret-a"? :)

3. studeni 2008 23:11:03, tom2y

da, upravo tako.. sa tom sam knjigom shvatio da vec tako razmisljam i da sam tako odgajan zapravo! :) drago mi je da si i ti procitala tu knjigu i da opet pises ;) vecina blogera sa kojima sam se "znao" je nestala :(

8. studeni 2008 23:22:13, Anoniman (Neregistriran)

ono što nas ne ubije, ojača nas! ti momenti nas sjete da smo živi, i da se te stvari mogu desiti i nama, iako nam sve izgleda kao ubrzani film koji gledamo u HD formatu! Samo nežalost ne možemo premotati u natrag, a ko preživi posvjedoči da na kraju svi smo u istom timu, samo ponekad odlutamo iz njega. It's nice to have you back:)
see...

uto - 09.09.2008, objavio tom2y 9. rujan 2008 0:51:14

 


9. rujan 2008 11:13:26, Apsaras

Thank God I have a life :)

11. rujan 2008 17:32:34, Mario (Neregistriran)

Bok!
trazim jednu pjesmu i vidim da si ju ti imo na blogu, al vise ne radi link za skidanje.... pjesma se zove: "Sve se mijenja", bio bi ti jako zahvalan da mi posaljes tu pjesmu jer ju nemogu nigde pronac a treba mi, posto sam ove godine maturant....Hvala!

mario.vlahovic5@zg.t-com.hr

12. rujan 2008 14:24:22, tom2y

Mario, imas mail :)

Apsaras, good for you!

ned - 07.09.2008, objavio tom2y 7. rujan 2008 12:09:11

 


pet - 22.08.2008, objavio tom2y 22. kolovoz 2008 18:31:06

 


22. kolovoz 2008 21:05:04, shiza

ovo je pravi primjer istraživačkog novinarstva :D

1. rujan 2008 23:31:41, lethargica

i tvoji štrajkaju? a što ćeš kad su nam male plaće u novinarstvu danas. :D

7. rujan 2008 16:56:56, tom2y

da a sto ces... zato bar PR odjel radi punom parom ;)

, objavio tom2y 22. kolovoz 2008 3:21:53

Dogodilo se što se dogodilo... Ova sezona je naglo nenadano završila. Štrajk scenarista nas je sve dokrajčio. Ali, ne brinite se - još malo i krećemo iznova :)

T.